neka, treba se pripremit za jubilarnu 50. ekonomsku krizu, pa makar stvaranjem masnih zaliha
nekad se ufatim razmisljat kako je to zivjet u zemlji gdje nema ekonomske krize bar tri godine... otkad znam za sebe, stalno je neka kriza, kroz redukcije struje, nema kave, ulja, pelena, nema ovog, onog... bio je onaj tracak neceg krajem osamdesetih kad sam cak i ja pizdek skuzio da mama vise ne razmislja hoce li kupit dvije banane ili kilu banana i da tih kilu banana moze kupit i pet puta tjedno, ako ja to zatrazim... i onda krene rat, brasno i konzerve iz humanitarne pomoci se prodaju po ducanima, pa iz pobjede u blagosranje, pa ovo, ono... i ovi kreteni ovdje sve zivo smanjuju, ali preventivno, jer ce prava kriza doci kad-tad, pa ce im siroke narodne mase biti zahvalne sto im sad povecavaju poreze, smanjuju naknade rodiljama, povecavaju dob odlaska u penziju, ogranicavaju rast placa, uvode nove restrikcije za strance i slicna sranja... i masa guta ta sranja i prosjecni Svejk ce razmisljat kako mu je sa 600 eura place zapravo super, jer mu tako govori njegov ministar s 3 000 € place...
stvarno sam se trebao rodit pedesetih u Liverpoolu... droge, alkohola, Zeppelina i nepobjedivog LFC u neogranicenim kolicinama... pao bih herojski u prvom valu AIDS-a...
[uredio ian wright - 18. svibnja 2012. u 10:44]