i tako krenuo bus pun Hrvata..Duvno,Livno,Tomislavgrad,Posušje,Mostar,sve junak do junaka...
i stigli mi jelte,zaobilazim ja ono u busu,Lijepa li si...Za Dom Spremni i ostale gadarije,fuj,fuj,fuj..pa čim ja stupio van busa krenuo u grad,a mene lupila arhitektura..ja mislim da je ovo nekakav romantizam,rano 14. stoljeće smjer klasična opeka,Poljsko Ugarskog stila

i onda shvatih,pa nisam normalan,pa došel si na utakmicu tudume,a ne se bavit nekakvom ciglama..i kaj sad,ništa krenuh ja slikat za svog prijatelja intelektualca ober intelektualca intelektualca
Poljska časna,Crkva,Hrvati,Bog dragi,mi i samo nebo nam je granica

i tako pičimo mi dalje.....
a na svakom uglu,čudne neke zastave,ma doslovce svaka zgrada,ima par njih....
dobro se i jelo u međuvremenu..nisu biljke,meso..fali samo luk
ovdje mi je drago društvo zaigralo srce moje,puklo od ljepote barjaka,desnicom je pozdravih,srca mi junačka
i tad se sjetim njega,druga iz Mugebe,rođenoga zemljaka...svaka mu dala,ako takve uopće još i ima,u koju nije umoćio..znam da nije...nije umoćio u one prave iz tih krajeva

a krajeva tih koliko oćeš
bilo nas katolika i "fašista" koliko ti srce želi,ne stane na stadion sva arhitektura,knjige niti tečajevi zajedno,koliko je ovdje sloge i ljubavi bilo





malo ludih Iraca i odmjeravanje snage u blatu
a za kraj čuvah najbolje..
Bog i bojangles

[uredio Vilenjak - 12. lipnja 2012. u 01:24]