Uzivao sam od prve do zadnje stranice, a posebno zato što sam dobar dio rata kao novinar krstario po bosanskim šumama i gorama i doživio barem nekoliko epizoda koje bi se isto uklopile u tu knjigu.

To je onaj lik sto je bio bodyguard cuvenom ulicnom fighteru Kimbu?

E da, upravo to...
Bas san s nekim ljudima koji su sudjelovali u ratu u srednjoj Bosni pricao o tome i oni su bili slicnog misljenja...

Nisan zna da si bio novinar za vrime rata po Bosni...Za tv ili?

E s ovim zadnjim se apsolutno slažem. A i dobrim dijelom onog što si prije napisao. (I meni je žao što više nema pokera - vidi dobrog naslova za neku novu sezonu ako ikad više krene )
Evo, onaj primjer koji sam ti dao je upravo ta pretenciznost, prepotentnost i arogancija zbog kojih sam ne jednom zavitlao globus u zid, nakon što sam feral odavno prestao uopće uzimati u ruke.
A što se Jergovića tiče, nemam pojma što mislite ti i bojangles. Ali, meni je on naš najbolji pisac, najbolji pripovjedač, a tko ne zna pričat priču ne znam zašto bi pisao knjige, a mnogi to rade. U svojim novinskim tekstovima, a osobito kolumnama u Jutarnjem, on, istina, često strasno traži kavgu. Samo, na žalost, mnogi ga kod nas prelako, olako i prebrzo otpisuju i ružno diskvalificiraju jer im je to lakše nego se upustiti u megdan. Njegov Buick rivera, pa onda nedavni Freelander, prije toga Gloria in excelsis, pa i Ruta - koliko god teška bila i gorka, a sada i najnoviji roman "Srda pjeva, u sumrak, na duhove" meni su bili čitateljski praznici.
A to što je u nikakvim odnosima s uglavnom čitavom hrvatskom književno-kritičarskom scenom, s kojom, kako mi reče u nedavnom intervjuu za Jutarnji, "ima manje zajedničkog nego s nekim madagaskarskim piscem za kojeg još nije čuo", po meni više govori o kompleksima te scene nego o njemu.
Budući da ga dobro znam, mogu ti reći o Miljenku i to da je u isto vrijeme najnačitaniji pisac kojeg poznam, osobito što se tiče praćenja recentne literarne produkcije ex-jugoslavenske. Ali će ti isto tako otkriti i pisce kao što je Rus Vasilij Grossman i njegov mamutski roman "život i sudbina". Ne samo da mi ga je otkrio, nego mi je i kupio antikvarni primjerak kad je na njega naletio - pa me time dodatno "kupio". Koliko je gadno imati ga za protivnika, toliko je još ljepše imati ga za prijatelja. Eto, možda i preindiskretno, ali ovdje sam nesto jako pricljiv

Hvala shone (cini mi se da te tako svi zovu, jel da?), kao i na tvojim diskusijama o sv. savi. Nadam se da mi nisi nista zamjerio

Ja sam u stvari pogresno postavio pitanje. O samom svetom savi odgovori su zapravo bili ocekivani. Trebao sam zapravo pitati sto je to "svetosavlje". Ali, to bi nas opet odvelo predaleko. Sve u svemu i dalje sam fasciniran tonom kako se citava diskusija vodila. Čak već počinjem vjerovati da internetski forumi imaju smisla