ja svaki put kad si dopustim slabost glasno misliti o rukometu,naglasim kako sam subjektivan,isključiv i sentimentalan prema nekim vlastitim predrasudama iz vremena odrastanja koje danas,hvala Bogu,nemam namjere mijenjati.Ukratko,tad su talentirani dečki trenirali nogomet i košarku,a svi oni koji bi tamo bili škartani,odlazili bi na rukomet...utoliko smo se svi mi,tada,sprdali sa rukometom...kao što smo se,u istom preriodu,sprdali s jednim nogometnim klubom kojeg neću imenovati kako ne bih otvorio još jednu Pandorinu kutiju bez dna.

 

Pokušavam samo pojasniti vlastite LEME iz ovog područja.

 

Milosti ne tražim,niti bih vam je dao.

 

U svrhu nekih pojašnjenja kad se u raspravu uvlači najljepši od svih sportova-košomet;pitao bih Veselina Vujovića i Ivana Balića da kažu koji je sport atraktivniji,ljepši,spektakularniji,i teži za uspjeti u njemu.

 

Period.

 

Sve ovo ne znači da našim dečkima na EP ne skidam kapu do poda.