Otkad sam dobio djecu, prava strast (osim valjda očitog) mi je postalo - spavanje. Ne da mi to nije bila vrlo draga "aktivnost" i prije, ali sada... nema većeg ushita nego spavati do 8, ili, božemiprosti, pola 9 u subotu... A tek s kojom strašću zaspim na kauču popodne! To je za stat i gledat.
Naravno, rukomet mi je ušao u krv, pa protiv zdravog razuma pokušavam se time baviti i u ovoj Americi (kao i braniti sport od raznoraznih objeda na forumu

). Mislim, aj recite tko bi se normalan dizao u 3.30 ujutro pogledati prijenos sa olimpijade između Mađarske i Južne Koreje u
ženskom rukometu... Ili vozio 18 sati u jednom smjeru za odigrati neki turnir u Coloradu, krenuti od tamo u 1 popodne i doći kući u 6 ujutro, a u 7 se ustati za ići na posao taj ponedjeljak...
A i veliki gušt je istrčati nedjeljom na svježi zrak i odsuditi nogometnu tekmu ili dvije. Čak mi je to veće zadovoljstvo nego što mi ga je bilo igrati...
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.