e jeb'ga sad, mi bi se ponosili kad repka zeme kaku medalju, kad naše gore list mazne kaku dobru pizzu, zabije eurogol, podvali hebenu asistenciju, skokne uvis najviše na svijetu, a kad maloumnici pod istom tom zastavom naprave sranje ondak: "jebe se nas, nije to naš milje". ne mere omere, imamo kusat sve ili ništa, ak se ponosiš onda se i srami. zajebajem se, naravski, ali mislim da je to dilema koja muči profu, ako ne njega onda mene, pa bih još malo o tome ako može. btw i ja osjećam "sram" zbog događanja u srbiji, s obzirom da će nas uvijek trpat u isti koš bio to ex-yu, balkanski kakigod, ali za gro "civiliziranog" svijeta: "it's the same difference", što i stoji. a malo je njih koji su slobodni od predrasuda baziranih na nacionalnoj ili geopolitičkoj osnovi. na moju sreću u belgiji uglavnom jesu (slobodni od predrasuda), valjda zbog te čudnovate "nacionalne" strukture, gdje je spojeno nespojivo i kontradiktorno (germani i romani).
glede precedničkih kandidata, zabrinjava strelovit uspjeh obame, toliko je ka gotivan tip, da se čoek zapita tko to njega toliko gura, jeb'ga po pitanju polit'ke sam nepopravljivo ciničan, meni dajte ljube čes'ća te rollce royca pa barem znam kak'o je gofno, ono naško, "organsko" a vaki sve ka šesni i divni, svi ih volu, bez mrlje to mere bit neko galofak gofno koje smrdi sa zadrškom a onda luči i neke gadne toksine na koje nismo pripremljeni.