iman problema ovdi sa netom, nemos virovat...
evo prije nego izblijedi sjecanje, kratak osvrt na put u phoenix...
Evo kratkog osvrta ove zanimljive veceri u phoenixu... let iz frankfurta je poletija na vrime i cak stiga kojih 20ak minuta prije u san francisco... ulaz u drzavu je prosa brzo i bezbolno... tako da je tribalo jos samo da let za phx bude na vrime... pogled na departure je to i potvrdija, ali san ipak provjerava svako malo jer bilo je 3 sata do leta, moglo je doc i do promjene... ipak, sve je na kraju islo po spagi... do dolaska u phx... naime, tamo na informacijama san pita di je us airways center na sto je ova ostala zbunjena i isla na google nesto gledat... i onda se vrati i pokaze mi kartu i di je us airways centar... sidnem ja na bus koji sam ceka kojih po ure jer san bija prvo na krivoj stanici pa onda trazija drugu i tako... bilo je cca 2 sata do pocetka a rekla mi je da san tamo za max po ure pa san sija na bus... medjutim u busu upadnen u pricu sa nekim parom, takodjer turisti i gledamo plan grada na sto nam se pridruzi jedan domaci covik da nam pomogne... i tad mi covik objasni da je tamo centar us airways kompanije?!?!?!?! Da je dvorana skroz u drugom smjeru... a kad me ta koza zbunjeno gledala, jos san joj spomenija „where they play basketball“... valjda ima i neki gym za pilote tamo pa je ova mislila da to trazim, svasta... srica nismo puno odmakli pa san izasa na prvoj stanici i otisa u neki restoran da mi pozovu taxi... pizdija san cekajuci taksi jos kojih 10ak minuta... sa taxijom sam za 15ak minuta bija isprid dvorane, kojih 15 min prije pocetka (obicno utakmice kasne jos kojih 15ak minuta, tako je bilo i ovaj put)... i tamo novi problemcic... kako se nisan uspija nac sa svojim domacinom prije utakmice, nisu mi dali da unesen svoju malu torbu koju san ima, sa prtljagom za jedan dan i lap-topom... i neman je di ostavit... pa su mi rekli da je ostavim u hard rock kafe priko puta... srica da su ameri ipak jako frendly pa tu nije bilo problema, zapravo su bili jako ljubazni i ka sretni sta mi mogu pomoc... konacno san usa u dvoranu, jos su se zagrijavali par minuta pa je bila himna i predstavljanje... moje misto je bilo gori 4-5 redova od zadnjeg... iako je visoko, lipo moze se solidno sve vidit i osjetit atmosfera... pored mene je bilo jako puno ekipe iz bostona i bilo je tu tipicnih americkih prepucavanja i preseravanja... ali ovi gori su neka low i middle classa i ne mogu izgleda priustit ove skupe karte od 300 navise... na poluvrime san se otisa nac sa svojim domacinom (jedna cura sa couchsurfing.com, pogledajte, stvar je odlicna... i u LA idemo 2 dana preko tog sajta) i nekim njenim drustvom, igrom slucaja i ona je bila na utakmici... kad opet malo srice... zapravo konacno malo u phoenixu... neki njihovi poznanici koji su sidili do, otisli na poluvrime doma?! I kaze ona, evo karta pa dodji doli kraj nas... karta 2. red, ako ne racunamo courtside, malo desno od centra nasuprot bostonove klupe... mislim ono, shaq, nash, kg, amare, svi ka na dlanu... tada je bilo vec kojih 23 sata da uopce nisan spava ali adrenalin je gorija u meni da uopce nisan osjeca umor... ovo sa kartom je zapravo isto iskustvo ka na us openu kad mi je tip dosa gori na vrh Asha i ponudija drugi red pa san gleda federera izbliza... skljoca san nonstop, stavit cu kad stignem... tesko je sad to sve opisat, ali proslo je jako brzo, utakmica je bila napeta, sunsi dobili i time je ovaj dogadjaj zakljucen na najbolji nacin... uspomena ce svakako ostat zauvik... i to bas lipu utakmicu san vidija, sve se poklopilo...
Sta se tice same utakmice, ako shaq nastavi sa ovakvim ucinkom i ako ostane ovakav fizicki, a sinoc je bija odlican, trade bi se moga isplatit... drugu utakmicu zaredom, sunsi su nadskakali protivnika, ovaj put jedne cvrste celticse cak sa 50-32... 14 skokova i jos puno toga korisnog u obrani, par blokada i ukradenih lopti, zatvaranje reketa... nije to shaq od prije 10 godina, ali onaj iz miamia a vise od toga i ne triba... jedino je malo ruka bila tvrda par puta iz svojih karakteristicnih akcija 1 na 1 i ako to vrati puna saka brade... zanimljiv dvoboj su imali KG i amare, koji je amare dobija ali bili su nabrijani i stalno vodili trash talk... igrale su se prave play-off obrane, mislim ukupno priko 40 izgubljenih lopti i drago mi je vidit da sunsi takvu utakmicu mogu dobit... grant hill sjajan 14+13, diaw na kraju odlican 8p u zadnjoj iako je ostatak utakmice bija jako los... i dosta je igra na poziciji sf di se ocito jos privikava jer je djelova izgubljen... boston skroman, pogotovo pierce i allen, ocito je da polako padaju
Zanimljivo je iz te perspektive bilo gledat sva dogadjanja i ljude oko sebe... koliko plastike san vidija, nevjerovatno...cheerleadersice su teska mularija... ka sta vjerovatno i znate, nema tu puno europskog navijanja, urlanje svak svoje i uz pomoc spikera, stvori se domacinska atmosfera u nekim trenucima... a pogotovo sta su uglavnom tu bili bogatuni, eto neki cak na poluvrime otidju doma... stalno neka sponzorstva, reklame, natjecanja... tip je neki izvucen (jos ranije) i moga je birat da li da gadja tricu za 7.777$ ili sa centra za 77.777$... na opce iznenadjenje, gadja je tricu i umalo i pogodija... ali ne znam, ja bi radije centar odabra... ka da je tricu puno lakse pogodit, a ipak, nagrada je primamljivija... jos san svratija u fan shop, uzeja maskotu (dres i kapu imam vec od prije pa nisan nesto ima potribu trzit)... ugrabija san free steve nash poster, ali skuzim da san to ostavija u autu i poletija san bez toga... ipak, nacemo se u san franciscu pa ce mi zenska donit...
Nakon utakmice, otisli smo u u Majerle's sportski bar, tamo se sklopili sa jos nekim drustvancem... glavom i bradom je bija i sam Dan pa ga je ovo drustvo pozvalo da se uslikamo svi skupa... onda san mu prisa i reka da san dosa iz hrvatske pogledat sunse i da pamtim njega jos dok je igra za sunse... kaze on, „great, I know about Croatia, I am yugoslavian“?!?!?! jebate, zbunija me totalno ali kad san posli razmislja, ka da negdi u mozgu imam da se to spominjalo i kod nas u vrime dok je igra... bila je guzva u baru, stalno su ga vatali za slikanje, a i taj tren san bija zbunjen pa ga nisan pita odakle je tocno...u drustvu je bija i jedan african-american (da bude politicki ispravno) iz chicaga, zna sve o bullsima, nba kosarci, zna je sve nase igrace, pamti barcelonu '92, s njim sam se nacakula... i naravno, gotivi tonija kukoca, sta mi odma nije bilo drago pa san mu mora malo objasnit kakav je covik... naravno, zajebajen se... i tako nakon sta san pocastija ekipu da in zahvalim na super dozivljaju i smjestaju, uputili smo se doma di san zaspa ka zaklan...izracuna san da san 27 sati bija budan, a na letu za SF spava san po ure sve skupa... probudija san se usrid noci i jedno po ure ima san osjecaj da ne mogu zaspat uopce... ali utren sna zaspa opet i ne sicam se da mi se opet pocelo spavat...
Jos je u planu u LA da pogledamo LA-Portland, u utorak... ima jos puno utakmica, ali eto, dobija san treat sa „dopustenjem“ odlaska u phx pa se necu previse zalit... eventualno u ny kad budemo pikira san vidit lebrona u akciji... a i nakon sunsa tesko da nesto moze nadmasit taj dozivljaj...
mile, frisco, neman pojma... planiramo u cetvrtak se zaletit tamo pa cemo vidit... s tim da imam navecer let iz san josea u ny... vise jurin ovdi nego na poslu...