dobro jutro moje poete,
Brenetu svaka čast... prelijep grad, sjajne slike, klub i stadion ko da sam ja birao... ne znam da sam nekada ujutro ovako uzivao citajuci DPK... malo me ponijelo, sad cu vam reci zasto.
ja sam bio na Inonu stadionu nekada u maju 2003. godine, apsolventska eskurzija, Stambol, ekipa i zavrsimo tako jednom na tekmi Besiktasa... a ja u dresu Ilhana Manzisa (sjeća se neko njega).
taj maj u Istambulu, tj tih sedam dana su zaista bili fascinantni... prvo sam se zaljubio ko nikada do tada (sada bi slijedila prica ko kad gazda prica, Bosfor, krstarenja, romantika, hoteli...). Vazno je napomenuti da je imala plave oci i zbirku pjesama spremnu za objavljivanje... Sad je već uvelike udata... sreo sam je za ovaj 8. mart.
drugo, Istambul je zaista prelijep, ko da je neko Sarajevo pomnožio sa milion i smjestio na moru...
treće, let sa tadašnjom Air Bosnom bio je doživljaj :) legenda kaže da je to jedina avio kompanija u kojoj su turbulencije stalne i stalno moras biti vezan :))