danas sam ispreskako šefa proizvodnje njemačke tvornice s kojom radimo
1.1. otpuštaju 160 ljudi. Ubila ih nekonkurentnost. Proizvodnja se gasi
ne možeš na istom tržištu radit s Vijetnamcima, Kinezima i Turcima i biti konkurentan cijenom i troškovima rada
cmizdri on i onda u jednom trenutku meni dopizdi: cijela Zwischeneuropa je bila tako devedesetih. Rekli ste nam da su nam firme tehnološki zaostale, da su nekonkurentne, da smo neproduktivni, neefektivni i neefikasni. Da su nam radnici previše zaštićeni. Da treba to razbucat. Da su sindikati zlo. Jedna od sto firmi je dobila priliku da se restruktuira i preživi nekako. Naravno, privatizirana iz inozemstva i temeljito počišćena od starih radnika. Od Rige do Skoplja smo bili prisiljeni zatvoriti tisuće tvornica, miljoni ljudi su ostali bez posla, mnogi su trajno frustrirani do danas jer su osjetili poniženje ostanka bez posla, ali nikog od vas nije bila briga jer kapitalizam bato, moramo se prilagodit tržištu. Nitko nije tražio zaštitu za miljone Poljaka, Magjara, Čeha i Hrvata. Kome se ne svidja, neka flipa burgere u Dublinu. Eto vam sad kapitalizam, došao je i vama na vrata jer postoji netko jeftiniji
bacite se u kladionice, ponzi sheme, glasajte za fašiste i komuniste, trujte se farmama i tvoje lice zvuči poznato, nadjite dežurne krivce u emigrantima, budite prijavljeni na minimalac, pa dobijte soma eura na ruke na crno i opet nećete doživjeti pet posto toga što smo morali doživjeti mi iz "Istočne Europe"
nije mu se svidjelo što mu govorim, ali briga me. Nije mi direktni nadredjeni
[uredio ian wright - 12. studenog 2026. u 15:26]