Reservoir dogs (1992)
Film koji od minimuma izvlači maksimum. Pa i više od toga. Genijalna ideja mladog Tarantina da snimi film o pljački, a da pljačku uopće i ne vidimo. Vidimo samo događaje nakon pljačke koja je pošla po zlu uz ne kronološko vraćanje u povijest određenih likova kako bi vidjeli širu sliku. Kvragu, pa ovo je genijalno. Snimio je film kakvog je želio i kakve inače voli gledati. Uz dodatak trivijalnih razgovora (na početku filma), starije glazbe te krvavi završetak što postaje gotovo obavezan dodatak u svakom njegovom slijedećem filmu. To ja zovem Tarantinov potpis. Ako može napraviti genijalan film sa ovako malim novcem, što može napraviti ako dobije pravi hollywoodski budžet? Pa opet snimi genijalan film, počevši odmah od onog koji je slijedio i svaki slijedeći iza.
Ovo mi je vjerojatno Tarantinov najdraži film što u jednu ruku nije pošteno reći s obzirom na kasniju karijeru i filmove, ali ovdje sam oduševljen kako je od malo i ničega napravio veliki film. Od lokacije skladišta gdje se odvija većina filma, preko odjeće glumaca (svatko je nosio svoju odjeću uključujući i prepoznatljivu plavu trenerku Chris Penna) do dijaloga između raznih likova od kojih su neki nebitni, a drugi točno otkrivaju kakvi su pojedinci. Smatram da su Psi jedan od reprezentativnih primjera kako od "maloga" filma napraviti veliki film.
I wear a mask. And that mask, it's not to hide who I am, but to create what I am.