Nego, pogledao sam film "Bye, bye Barbara", francuski, iz 1969., u boji, naravno na HRT3, i preporučam ga i radi posebne tehnike koju rijetko ako i ikad primijetim u filmovima zadnje dekade: a to je da, kad se lik nečega prisjeća, prikazuje se prizor već viđen u filmu, ali iz njegove perspektive. Naravno, preporučam ga i jer je konvencionalnoj glavnoj temi pristupio na nekonvencionalan način, pogotovo u svjetlu novih filmova. Kad sam ga pogledao, imao sam osjećaj kao kad pronađete neki stari komad robe, kojeg godinama niste obukli, i koji je čamio na vješalici u dnu ormara, ali kada ste ga obukli, vidjeli ste da vam zapravo savršeno pristaje. Specijalnih efekata nema, niti ih ima na ženama. Kako sam u književnosti ljubitelj ruskog realizma, mislim da se ta zaljubljenost prelila i na moj doživljaj filma, ali i života uopće, pa onaj tko voli npr. Tolstoja i Dostojevskog će sigurno volit i ovaj film.

Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda