What Maisie knew (2012)
Dječje oči su drugačije, nevine i gledaju na svijet iz svoje, neke posebne perspektive. Žive u tom svom svijetu sve dok ne odrastu. Onda počinju gledati i razmišljati poput odraslih, sirovo, sebičnije, surovije, svjesni apsolutno svega što ih okružuje, znajući da je svijet okrutan i da postoji više negativnih i tužnih stvari nego pozitivnih i sretnih. Naša je dužnost kao odraslih da djeca žive kao djeca, u tom svom nevinom i sretnom svijetu što je duže moguće.
Maisie je jedna prosječna šestogodišnja djevojčica, ima mamu i tatu, ide u školu s drugom djecom, ima dadilju koja je čuva i koja joj je draga. Međutim njeni roditelji se često svađaju i upravo prolaze kroz proces razvoda i borbe za skrbništvo.
Film je poseban po tome što je mala Maisie glavni protagonist i pratimo cijelu radnju, sve događaje i situacije iz njene perspektive. Međutim, za razliku od djevojčice, koja prolazi kroz neke čudne i neobične situacije, mi imamo oči odraslih s kojima gledamo i shvaćamo što se točno događa. Znajući to možemo razumijeti da Maisie drugačije razmišlja i gleda na ono što vidimo. Upravo zbog toga su mi neke scene bile strašne za gledati iako same po sebi nemaju nikakve veze s filmovima strave. Roditelji malene Maisie su jedni od najsebicnijih ljudi, konstantno gledaju isključivo na sebe i svoje interese, potpuno zanemarujući dijete i njegove potrebe. Zbog toga bi pohvalio scenarij (moderni pogled prema noveli Henry Jamesa) i glumce koji glume roditelje (majka je Julianne Moore, a otac Steve Coogan) jer su uspjeli u tome da ih uopće, mi kao gledatelji, ne žalimo iako prolaze kroz nezavidno razdoblje u životu upravo zbog svoje sebičnosti, gledajući isključivo svoj trbuh pa makar zbog toga trpilo njihovo malo dijete. Ganjaju uspjeh u svojim karijerama koje zahtijevaju brojna putovanja (otac je trgovac umjetninama, a majka je glazbenica) pa zbog toga stradava njihov međusobni odnos, brak, a na kraju posljedice osjeti i njihova kći.
Osim sjajne Onate Aprile koja glumi malenu Maisie, posebno bi izdvojio Alexander Skarsgarda kojeg inače kao glumca baš i ne volim u filmovima, ali njegov lik me je baš kupio. Spletom okolnosti i on se upleo u Maisiev svijet i iako je bilo neobično jer tu ne pripada, njegov karakter je ipak napredovao, prilagodio se trenutačnoj situaciji i shvatio je koji su životni prioriteti.
Ovaj film definitivno nije za širu publiku zbog tematike i tona, neke situacije nije bilo ni lako gledati, ali na kraju ipak poručuje jasnu poruku. Djecu možete prevariti i lagati u mnogim stvarima zato jer imaju nevini pogled na svijet međutim ne možete ih konstantno varati oko vaše ljubavi i brige za njih jer, prije ili kasnije, čak i malo dijete osjeti tko ga zapravo voli. Zato čuvajmo djecu i njihovu nevinost jer jednom kad se prekine, nema povratka na staro.
👍🏻👍🏻
I wear a mask. And that mask, it's not to hide who I am, but to create what I am.