The Zone of Interests (2023)

Film koji nam govori o strahotama koncentracijskih logora, ali bez da nam ih konkretno pokaže. Naglasak je ovdje stavljen na njemačku obitelj koja živi točno pored logora Auschwitz, doslovno su odvojeni jednim zidom od zarobljenika, a glava obitelji je glavni komadant u tom logoru. Dakle pozitivna mu je stvar što ne treba dugo putovati na posao (jesam li malo pretjerao za ovu šalu?). Premisa filma je da se bavi isključivo ovom obitelji i njihovom načinu života koji je u dobroj mjeri normalan )koliko normalan može biti u toj situaciji). Ovo nam je prikazano na jedan dokumentarni način, kamera je fiksirana te gledamo obične stvari poput npr. doručka. Međutim stalno nam je na pameti kako se u susjedstvu događaju jako gadne stvari. Horor holokausta nam nije doslovno prikazan niti u jednoj sceni već se proteže kroz cijeli film na suptilne načine.

Pošto sam uvijek iskren i subjektivan u ocjeni filmova moram priznati kako mi je ovo bilo jedno jako dosadno iskustvo. Neka standardna radnja gotovo da i ne postoji, scene traju dugo i u većini njih gledamo neku dosadnu radnju poput šetnje kroz kuću, jedenja doručka ili gašenja svih svjetala u toj istoj kući. Film napravljen za pretenciozne ljubitelje filmske umjetnosti kao i kritičare koji će pričati o raznoj simbolici i tumačenjima pojedinih scena. Definitivno nije za nas, obične filmske zaljubljenike. Ima puno, puno boljih filmova na temu holokausta, ispričanih na drugačije načine. 

The Zone of Interests (2023)

Film koji nam govori o strahotama koncentracijskih logora, ali bez da nam ih konkretno pokaže. Naglasak je ovdje stavljen na njemačku obitelj koja živi točno pored logora Auschwitz, doslovno su odvojeni jednim zidom od zarobljenika, a glava obitelji je glavni komadant u tom logoru. Dakle pozitivna mu je stvar što ne treba dugo putovati na posao (jesam li malo pretjerao za ovu šalu?). Premisa filma je da se bavi isključivo ovom obitelji i njihovom načinu života koji je u dobroj mjeri normalan )koliko normalan može biti u toj situaciji). Ovo nam je prikazano na jedan dokumentarni način, kamera je fiksirana te gledamo obične stvari poput npr. doručka. Međutim stalno nam je na pameti kako se u susjedstvu događaju jako gadne stvari. Horor holokausta nam nije doslovno prikazan niti u jednoj sceni već se proteže kroz cijeli film na suptilne načine.

Pošto sam uvijek iskren i subjektivan u ocjeni filmova moram priznati kako mi je ovo bilo jedno jako dosadno iskustvo. Neka standardna radnja gotovo da i ne postoji, scene traju dugo i u većini njih gledamo neku dosadnu radnju poput šetnje kroz kuću, jedenja doručka ili gašenja svih svjetala u toj istoj kući. Film napravljen za pretenciozne ljubitelje filmske umjetnosti kao i kritičare koji će pričati o raznoj simbolici i tumačenjima pojedinih scena. Definitivno nije za nas, obične filmske zaljubljenike. Ima puno, puno boljih filmova na temu holokausta, ispričanih na drugačije načine. 

a i Cilian je dobio kipić. Opet dokaz da s jednim izrazom lica možeš napravit dobru filmsku karijeru