Zone of interest ispunio sto je i zelio... Snimis film o holokaustu, ulozis novac u reklamu i Oscar osiguran.. nema veze jel dobar ili glup, dosadan

Pogledao Zone of interest i nikako se ne mogu složiti da je film dosadan, a pogotovo ne ovo što je napisa Phantom da je film napravljen za pretenciozne ljubitelje filmske umjetnosti. Danas očito ako film ne nagurava nešto u grlo i ne vidimo eksplicitne stvari, je dosadan i pretenciozan.

Kao prvo, kamera je fantastična. Ja sam želio čak da su neke scene duže koliko su bile odlično montirane. Drugo, atmosfera u filmu je nadrealna i suluda, ja sam osobno većinu filma imao osjećaj ko da gledam neki Burtonov uradak koliko je to bilo pomaknuto. Gledaš u nevjerici da je onako nešto bilo moguće. Veliki plus je i to što su pričali njemačkim jezikom, a i taj nekakav polu - dokumentarni način snimanja je dao na realnosti svega.

Iako mi je na početku bilo malo čudno što ne pokazuju eksplicitne stvari iz logora, kako je film napredovao mi je bilo sve draže, jer je stvorilo tu neku iznimnu atmosferu i pozadinu koja je stalno bila "iza zastora". Možda je film želio reći da je te strahote i bolje ne gledati. 

Iako, shvaćam da film nije za svakoga, površniji ljubitelji ga sigurno neće voliti, ili neki koje inače ne vole takve "drukčije" filmove. Ja pozdravljam svaki odmak od holivudske mašinerije, a ovaj film svakako to je. 

Danas sve što nije doslovno nacrtano, napisano i pokazano kamerom u grlo ljudi okarakteriziraju kao pretenciozno. 

Samo ona jedna scena gdje pokazuju cvijeće u vrtu, a u pozadini preko ograde pseći lavež i urlici je efektnija od 90% scena u svim filmovima o Holokaustu. 

Htio je reći da je do toga došlo, a i događa se još uvijek dan danas između ostaloga trenutno u Gazi, jer većina ljudi "ne želi gledati" dok se njih direktno ne tiče. 

Frank Herbert je napisao 6 knjiga, ostalo nije njegovo, mislim da sin ostatak štanca.

A što se tiče filmova, plan Villeneuva je završiti Paulovu priču tako da će trilogija završiti s Dune Messiah.

Prilično sam siguran da će vjerojatno nastaviti lupati filmove i dalje, ali ova ekipa je out nakon trilogije.

Dune Messiah mi nije bila loša, ali ne znam koliko tu materijala mogu izvući za film od dva i pol sata.

Urota, Duncan Idaho, Paulova depresija pa još malo urote. Da se razumijemo, lijepo je zaokruženo, ali baš me zanima kako će to izvući.

My left foot (1989)

Ispirativna priča prema stvarnoj osobi koja se cijeli život bori sa svojim velikim hendikepom.  Daleko najveća snaga je nenormalno dobra gluma Daniel Day-Lewisa, rekao bi jedna od najboljih ikad. Pretvorio se u glavnog lika Christya Browna, kretnje, govor, odnosno hendikep istih, da ne znam rekao bi da to nije glumac nego stvarni bolesnik. Kritički gledano, film nije savršen. Mogao je trajati mrvicu duže i imati malo bolji kraj, ali i ovako je svakako preporuka da se pogleda. Iako je priča Christy Browna tužna zbog teškog života, bolesti, siromaštva i svega drugog s čime se susretao cijeli svoj život, u drugu ruku može biti i feel good film koji te može inspirirati da se trgneš i napraviš nešto sa svojim životom. Ako je mogao i Christy sa svojom situacijom, onda je tebi puno lakše to postići.  

Meni Lynch očito ne paše i gotovo.

Dakle ovaj film je jedan od najhvaljenijih u zadnjih cca 20 godina, a ja nemam pojma o čemu je točno film. Pojavljuju se likovi u jednoj sceni i nema ih više, scene se nižu i nisu povezane, taman kad mislim da sam nešto shvatio, zajebe me scena iza.

Nešto je san, radnja nije linearna, ima prenesenog značenja, ali opet meni nema logike. Smatram da film namjerno nema poantu.