The Phantom je napisao/la:
Praktički prezirem hrvatske filmove, jako loši proizvodi i sad si me baš zatekao sa 5 filmova.
Prvi mi pada na pamet H-8, po meni najbolji hrvatski film ikada, svakome filmofilu bi preporučio. Tu je i Tko pjeva, zlo ne misli, još jedan klasik iz posebnog doba.
Od novijih bi istakao Metastaze, Kako je počeo rat na mom otoku (jbt ima 30 godina ovome), Ta divna splitska noć, Ljudožder vegetarijanac i našao bi još možda 2-3 koja su simpatična ili solidna poput Zbornice, ali morao bi malo više razmisliti.
Uglavnom ih izbjegavam jer su većina baš smeća.
Vidi cijeli citat
Svi nabrojeni su dobri filmovi, neki čak i vrhunski. Kako je počeo rat na mom otoku nije ni bio namijenjen distribuciji u kinima, tako da je sa slabim budžetom napravljeno jako puno, bio je najgledaniji hrvatski film svih vremena ako se ne varam. Od scena u tom filmu, izdvajam neke "neprimijećene" - curice pjevaju Još Hrvatska ni propala, a debeli animator programa za Aleksu spava pokraj njih. Puno usputnih upadica koje likove čine životnima, npr. ona kada primijete da ih Aleksa gleda iz kasarne pa se smješkaju dok "pukovnika" vode prema njemu (veselo, hahaha, veselo) da Aleksa nešto ne posumnja. "Krizni štab" na koji je selotejpom nalijepljen papir istrgan iz bilježnice, na kojemu markerom piše "krizni štab" i sl.
Od nespomenutih filmova - Ne okreći se sine, U gori raste zelen bor (čitao sam memoare Ivana Šibla na kojima se film temelji i mogu reći da je iz realno propagandnog materijala izvučen maksimum), Ne dao Bog većeg zla (izvrstan Tribusonov predložak i vrhunski pogođene uloge), Rondo, Lisice, Karaula (nažalost, potpuno neuvjerljiv glavni lik i fatalna žena), Priča iz Hrvatske (malo previše crno-bijele karakterizacije), Fine mrtve djevojke (čista negativa, ali dobar film), Sokol ga nije volio (meni jedan od najdražih, stariji Šovagović odglumio za Oscara) itd.
Ima vrlo dobrih filmova, rijetko koji potpun jer u jednom je loš zvuk, u drugom glavni glumci nisu pogođeni, u trećem je manjkav scenarij i slično.
Slažem se da u posljednjih 15 godina nema skoro pa ništa i od svih filmova koje sam pogledao, ni jedan jedini ne bi ušao ni u top 30 najboljih hrvatskih filmova u povijesti.
Neki najrazvikaniji kao Zvizdan, Ti mene nosiš, Svećenikova djeca su meni ili treš ili umjetnost u pokušaju, oboje u negativnom smislu.