Crnih vjesti nikad dosta......
RIM
- Tommasa Onofrija, 17-mjesečnog dječačića iz okolice Parme, ubio je
njegov otmičar Mario Alessi (44), navodno zato što je mališan plakao.
Sinoć je
Alessi odveo policiju da traže tijelo koje je zakopao uz neki potok
pored Enze, pritoke Pada, nedaleko od Sant'Ilarija d'Enza, pa je kasno
u noći tjelešce i nađeno. Roditelji i 8-godišnji brat su užasnu vijest
doznali s televizije, jer su istražitelji prednost dali medijima.
Istodobno su na najgrublji način doznali da su im istražitelji lagali
tvrdeći sve vrijeme da je dječak živ.
Italija se uzbudila kada
je grupa maskiranih osoba 2. ožujka uvečer upala na majur koji je
obitelj Onofri preuredila za stanovanje i otela dječaka. Njegova mati
je molila otmičare da mu redovito daju točne doze tegertola, lijeka
protiv epilepsije, bez kojega bi teško preživio. Apele otmičarima
uputili su i papa Benedikt XVI. i mnoge druge osobe, poznate i
nepoznate, među njima i ubojica Alessi, svojedobno osuđivan zbog
kaznenih djela, pa i silovanja.
Istražitelji su ocijenili da je
to neuobičajena otmica, procijenili su da je posrijedi osveta, pa su
svim silama pritisli Paola Onofrija, dječakova oca, upravitelja
periferijskoga poštanskog ureda, uvjereni da on zna kome se tako silno
zamjerio. Pronašli su i objavili da ima pedofilske slike na nekom
kompjuteru skrivenome u Parmi - pa se ispostavilo da je posrijedi
legalna pornografija s mladim curama na neispravnom odbačenom računalu.
Sumnjičili su ga da je “prao“ mafijaški novac kroz poštanski ured ili
da je nešto mutio sa zajmovima. Tri tjedna su utrošena u tlačenje oca.
Onofri
je policiji odmah izrazio sumnje da bi u otmicu mogli biti upleteni
zidari koji su uređivali majur. Njihov šef, Mario Alessi, tek je prije
nekoliko dana službeno osumnjičen za sudjelovanje u otmici; gotovo
mjesec dana je trebalo da identificiraju Salvatorea Raimondija, također
zidara, koji je ostavio otisak prsta na ljepljivoj traci kojom su bili
vezani otac, mati i 8-godišnji brat žrtve; tek jučer je policija
krenula u žestok pritisak, privela tridesetak osoba, okrivila Alessija,
njegovu družicu Antonellu Conservu, te Raimondija - pa se Alessi slomio
i priznao ubojstvo.

Nikakva
osveta i nikakvi mutni poslovi. Oteli su dijete računajući da će tako
prisiliti oca da otvori poštanski ured i dâ im novac iz blagajne, kao
što su čuli da se radi. Kupili su, kažu, i tegertola za dva mjeseca,
ali je Alessi opak ubio maloga nakon nekoliko dana - dok su
istražitelji još peglali oca koji ima peh da je antipatičan. Alessi je
pokušao umanjiti svoju krivicu rekavši da je nedaleko od majura vidio
policijska svjetla, prepao se, izgubio ravnotežu i pao sa skuterom, pa
se Tommaso rasplakao i u panici bio ubijen - ali se ispostavilo da je i
to neistina.
Novinari, koji su bili prilično neskloni ocu, sada
su promijenili ploču, naglašujući da su otmičari Sicilijanci, igrajući
na kartu kolektivne histerije, gadljivo, kako to često biva u Italiji
gdje glasila rado ističu da su kriminalci neki “drugi“ i “drukčiji“.