Godisnjica smrti Pape Ivana Pavla II.

1
basho
basho
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 01.11.2005.
Poruka: 36.827
02. travnja 2006. u 11:40
  Sveti čovjek Ivan Pavao II.

Ivan Pavao II.
U ovih godinu dana, otkako je papa Wojtyla umro, njegov grob u kripti Vatikanske bazilike Svetog Petra pohodilo je gotovo četiri milijuna osoba.

U nedjelju se na Trgu Svetog Petra u Vatikanu očekuje oko 100.000 vjernika koji će moliti krunicu baš kao i godinu dana ranije, dok je iza jednog prozora nad tim Trgom, u svojoj spavaćoj sobi na zadnjem katu Apostolske palače, umirao Ivan Pavao II. U isti sat kada je Ivan Pavao II. izdahnuo, na drugom prozoru zdesna, onome s kojega je vjernike pozdravljao Ivan Pavao II., molitvi će se pridružiti njegov nasljednik Benedikt XVI.

U ovih godinu dana, otkako je umro papa Wojtyla, njegov grob u kripti Vatikanske bazilike Svetog Petra, na nekoliko koraka od groba istoimenoga prvoapostola, pohodilo je gotovo četiri milijuna osoba.

Jesu li svi vjernici ili među njima ima i radoznalaca druge fele - sada je posve suvišno pretresati. Činjenica je da je grob Ivana Pavla II. i dalje, godinu nakon njegove smrti, najprivlačnija točka u Vatikanu, više od Vatikanskih muzeja koji upravo bilježe 500-godišnjicu, dakle i od Sikstinske kapele.

Prvih dana poslije ukopa ondje je stizalo dnevno oko 20.000 ljudi, za hladnijih zimskih dana broj se smanjio na 10-15 tisuća, ali je s prvim proljetnim danima broj opet porastao. Već danima su hodočasnici razdvojeni u dva reda, kako bi brže i efikasnije stigli pod Duknovićevu Bogorodicu, reljef trogirskog kipara pod kojim je ukopan papa Poljak.

Tisuće listića

Kada prispiju do crvenog konopca, koji odvaja nišu s njegovim grobom od ostatka kripte, mnogi ubacuju listić papira. Sadržaj im nije svima isti. Neki ostavljaju molbu, neki Hodočasnici svakodnevno pohode grob Pape Ivana Pavla IIispovijedaju neki svoj bol ili neku tjeskobu, neki pak zahvaljuju za primljenu milost.

Deset vreća punih tih listića već je dostavljeno don Slawomiru Oderu, poljskom svećeniku koji je sudski vikar rimskoga dijecezanskog sudišta i postulator kauze beatifikacije Ivana Pavla II., u procesu koji se zasad vodi u okvirima Nadbiskupije rimske. Proces u pravilu počinje u dijecezi u kojoj je pokojnik djelovao. Ako je kandidat za slavu oltara bio papa, dakle biskup rimski te nadbiskup i metropolit rimske crkvene pokrajine, onda biva podvrgnut procesu baš u toj svojoj posljednjoj nadbiskupiji, bez obzira na one u kojima je djelovao prije izbora za papu.

Proces je u ožujku ove godine prispio pred Dijecezansko sudište Nadbiskupije rimske - a tek kada tu bude dovršen i kada ga takvim proglasi kardinal vikar (Papin namjesnik za Nadbiskupiju rimsku, sada je to Camillo Ruini), sav se materijal predaje Kongregaciji za kauze svetih u sklopu papinske Rimske kurije, koja proces završava i njegove rezultate predočava vladajućem papi, jedinome nadležnome da nekoga proglasi bilo blaženim, bilo svetim.

Dio sadržaja tih listića već je objavljen, u nedavno izašloj knjizi “Pustite me da odem u Dom Oca”, u kojoj su papinski arhijatar (osobni liječnik) Renato Buzzonetti i još neki bliski suradnici opisali posljednje trenutke Ivana Pavla II. Među autorima je i novoimenovani kardinal Stanislaw Dziwisz, dugogodišnji osobni tajnik Ivana Pavla II.

Santo Subito

U kolektivnom imaginariju onih koji pišu listiće na grobu Ivana Pavla II. on je već svetac iako još uvijek nije beatificiran.
Svaki listić je, na neki način, ex voto pokojnom papi, neka vrsta zavjetne bilješke koja se - u uvriježenoj pučkoj pobožnosti katoličkih kršćana - pridaje najčešće Bogorodici, a zatim još nekim svecima za koje puk vjeruje da su osobito na pomoći pojedincu, potrebitome osobita zagovora pred Bogom.

Nema takvih listića pred grobovima niti jednoga od papa koji su ukopani pod Svetim Petrom, pa ni onih koji su davno ili nedavno proglašeni svecima. Nema ih ni pred grobom samoga Šimuna bar Jone, kome je Isus nadjenuo ime Kefa, Kamen (na grčkome Petros, na latinskome Petrus, zato u našoj tradiciji Petar). Vatikanska bazilika je i dalje imenovana po tome prvoapostolu, svetom Petru, ali vjernici koji zalaze u nju za pomoć se utječu Ivanu Pavlu II.

Upravo, dakle, ti listići - više nego sam pogolem broj onih koji pohode grob - pokazuju da je u kolektivnom imaginariju barem onih koji ih pišu Ivan Pavao II. već svetac. Transparente na kojima je, odmah nakon njegove smrti, pisalo “Santo subito!” (odmah svetac) netko je jamačno organizirao i napisao - ali ta se ideja ne bi na taj način ugnijezdila u pučkoj pobožnosti da Ivan Pavao II. nije među tim vjernicima zaista percipiran kao svetac i prije negoli ga netko od njegovih nasljednika, vjerojatno već Benedikt XVI. ne beatificira kao blaženika, a koju godinu zatim i kanonizira kao sveca.

Ubrzano kanoniziranje

Pisali smo, dok je Ivan Pavao II. bio još i te kako živ i živahan, da je on sam postavio temelje svome kultu, pa i načinom kako je ubrzao i umnožio postupak beatificiranja, odnosno kanoniziranja.

Ivan Pavao II. je u manje od 27 godina pontifikata kanonizirao 482 svetice, odnosno sveca (od kojih 411 mučenika) u 50 svečanih kanonizacija (477, ako se doda ponovo uspostavljeni kult sv. Mainarda mučenika u Rigi). U istom razdoblju je u 145 beatifikacijskih ceremonija proglasio blaženima 1338 pokojnika (1030 mučenika), od kojih je naknadno kanonizirao njih 45 (28 mučenika). Papa pred Zidom boli

Ukupno je, dakle, kanonizirao više pokojnika nego svi pape skupa, jer je od 993. do 1978. (kada se Karol Wojtyla uspeo na papinsko prijestolje) proglašeno ukupno 293 svetaca (ne računajući, naravno, brojne svece koji su proglašeni prije negoli su pape stekli isključivo pravo kanoniziranja). Ivan Pavao II. je daleko nadmašio dotadašnji rekord Pija XII. Pacellija (33 sveca u 19 godina pontifikata). Treba uzeti u obzir da je na taj broj utjecala i skupna kanonizacija 118 vijetnamskih mučenika - ali i bez obzira na skupna proglašenja, Ivan Pavao II. je papa koji je proglasio daleko najviše svetaca.

Beatificirao je više pokojnika nego sva Crkva do njegova izbora za Papu, pošto su svi prošlostoljetni pape prije njega proglasili 79 blaženika, a svi njegovi prethodnici, od 17. stoljeća do 1978., ukupno 1260.

Podsjeti li se da je većina blaženika dosad naknadno bila proglašena svecima, Ivan Pavao II. je udario temelje za rekorde i svojim nasljednicima. On sam je u 25 godina pontifikata proglasio 1320 blaženika (uključno s Alojzijem Stepincem 1998., te Marijom Petković i Ivanom Merzom 2003.).

Što to crkva, u ovom slučaju Katolička, slavi u svecu? Ponajprije ne njega nego samog Boga, jer je svetost, tvrdi sv. Pavao apostol iz Tarsa, od Boga, a ne od čovjeka. On je prvi i definirao taj pojam: u Drugoj poslanici Korinćanima on svjetuje kršćane da djeluju “prema svetosti koja dolazi od Boga, a ne od mudrosti puti”.

Kroz svece (i blaženike) svaka crkva pokazuje kakve kršćane preferira. Sveci su model kršćanskog života u doba koje ih proglašava, s težnjom da budu model za sva doba.


Ovaj post  cu dovrsiti rijecju koju je Papa poslijednju rekao......" Amen "


Vilenjak
Vilenjak
Moderator
Pristupio: 10.11.2003.
Poruka: 89.630
02. travnja 2006. u 11:45

 Podsjeti li se da je većina blaženika dosad naknadno bila proglašena svecima, Ivan Pavao II. je udario temelje za rekorde i svojim nasljednicima. On sam je u 25 godina pontifikata proglasio 1320 blaženika (uključno s Alojzijem Stepincem 1998., te Marijom Petković i Ivanom Merzom 2003.).

da bio je najveći Papa u povijesti,to svakako,najbolje se vidjelo kada je dolazil u Lijepu Našu,kad je hodočastil pred milion Hrvata!

Teško da ćemo u sljedećih 1000 godina imati takvog VELIKANA u crkvi

pa neka zato počivao u miru za sva vremena!

Domovine sin
basho
basho
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 01.11.2005.
Poruka: 36.827
02. travnja 2006. u 11:52
  Svete mise za Papu:

Već su u prvim jutarnjim satima brojni vjernici krenuli prema svetištu Božanskog milosrđa u Lagiewnikiju, u predgrađu Krakowa, na veliku misu na otvorenom u prisustvu poljskog predsjednika Lecha Kaczynskog.

U Wadowicama, rodnom gradu Karola Wojtyle na jugu Poljske, vjernici su se okupili ispred kuće gdje se rodio 18. svibnja 1920. godine, te ispred gradske bazilike.

U Varšavi bi kardinal Jozef Glemp, primas Poljske, trebao tijekom večeri održati misu na otvorenom na istom trgu na kojem je Ivan Pavao II. 1979. godine ohrabrivao svoje sunarodnjake da se oslobode komunističkog jarma.

U Njemačkoj će u nedjelju svečanu misu održati kardinal Friedrich Wetter u muenchenskoj katedrali.

U Belgiji su biskupi pozvani da progovore o liku pokojnog Pape u nedjeljnim propovijedima, a u Francuskoj, u Lourdesu, nekadašnji je papinski suveren spominjan u molitvama za pokojnike u svim nedjeljnim misama.

Mise, susreti i odavanje počasti Ivanu Pavlu II. održavaju se u većini od 69 španjolskih biskupija.

U Moskvi bi se trebala održati svečana misa u katedrali Bezgrešnog začeća, u prisustvu diplomatskog kora i predstavnika različitih vjeroispovijesti.

U New Yorku su predviđena dva orguljaška koncerta u nedjelju u katedrali Svetog Patrika. U Washingtonu kulturni centar Ivan Pavao II. organizira u nedjelju komemorativni dan s misom, koncertom i konferencijom o naslijeđu pokojnog Pape.

Obilježavanje će kulminirati u nedjelju u točno vrijeme smrti Ivana Pavla II., u 21 sat i 37 minuta. Taj je trenutak postao vrsta "svete minute" za katolike neposredno poslije smrti Pape, preminulog 2. travnja 2005., nakon 26-godišnjeg pontifikata.

U tom će se času njegov nasljednik Benedikt XVI. pojaviti na prozoru svojeg ureda iznad Trga Svetog Petra i pomoliti se u čast preminulog Pape. Molitve, pjevanja i čitanja Papinih tekstova nastavit će se tijekom bdijenja na trgu gdje se očekuje približno 120.000 hodočasnika.

Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 12.01.2004.
Poruka: 4.919
02. travnja 2006. u 16:36
i onaj ko nije bas neki vjernik,tom covijeku se morao na klonit,takvi ljudi se radaju samo jednom  
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 09.12.2005.
Poruka: 5.873
02. travnja 2006. u 17:27
Subito Santo  
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 08.12.2005.
Poruka: 11.625
02. travnja 2006. u 18:23
Bio je papa i u Banja Luci   Samo sam ja tada bio u Hrvatskoj, suncao se

Sjecam se da su bile nevidjene mjere bezbjednosti, ljudi nisu mogli prozora otvoriti, mislim ti koji su zivjeli u okolini ( da se pohvalim, i ja sam nekada zivjeo tu malo iznad tog samostana gdje je papa drzao misu ).....

ali da nije papa dolazio, nikad se ne bi jedan makadam asfaltirao, koji je inace bio jedno veliko ruglo....

U svakom slucaju, taj njegov dolazak je po meni bio velika stvar za BL, samo sto naravno uvijek ima likova koji iz raznoraznih, meni neshvatljivih razloga protestvuju protiv toga, ne znajuci uopste koje sve beneficije jednom gradu donosi boravak jednog pape.


basho
basho
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 01.11.2005.
Poruka: 36.827
03. travnja 2006. u 12:05
  Ukazanje :




"Dolazim k vama jer vam svojim primjerom želim pokazati koliko je važna molitva. Zar ne prepoznajete znakove vremena? Pođite sa mnom, vaša majka vas zove. Hvala vam što ste se odazvali", poruka je s jučerašnjeg ukazanja Blažene Djevice Marije u Međugorju. Molitvu Gospine krunice prekida dizanje grčevito sklopljenih ruku plave žene pred oltarom. Tajac.

Ako je ikada tišina mogla biti euforična, gromoglasna, bilo je to u tom trenutku. Padanje na koljena najavljuje da je tu među nama Blažena Djevica Marija. Mirjanine sklopljene ruke šire se nježno dodirujući ono što je nevidljivo očima nas smrtnika. Pred očima nam je samo plava, krhka ženska pojava. Pogled joj je negdje u visini. Nešto izvanzemaljsko zablistalo joj je na licu, kao da ju je ispunila sva blagost ovoga svijeta. Kao da lebdi, ne postoji ovdje među nama.

Vrhovi usana povremeno se iskrivljuju dok blago kima glavom. Ponizno sluša nama nevidljivog sugovornika. Stječemo dojam da se na trenutak postiđuje. Ponovno sklapa ruke i sluša te kima glavom. Dok je na licu te mlade žene toliko radosti, svuda oko nje oborene glave i suze. "Suze su tekle a da ih neko vrijeme nismo bili svjesni.

Najljepše je olakšanje koje sada osjećamo. Jednostavno kao da je sav teret pao s nas. Osjećamo čudnu, jako čudnu smirenost", kazali su nam talijanski hodočasnici koji su jučer bili na ukazanju u zajednici Cenacolo.

Bolna grimasa
Nakon što je posljednji put blago kimnula glavom i prekrižila se, ponovno je uslijedila transformacija. Sve se odvijalo munjevito. Mirjana se zanijela, zateturala. Lice joj se iskrivilo u bolnu grimasu. Drhtavim rukama pokušava maknuti kosu s lica. Treba joj zraka i prostora. Nije u stanju ni govoriti. Donose joj papir na koji ispisuje Gospinu poruku.

I dalje je sve oko nje mirno i svi iščekuju odgovor na pitanje što je Blažena Djevica rekla Mirjani Pavlović Lunetti. Prvi put susreli smo se s toliko tuge na nečijem licu. Nakon ukazanja svi su željeli dodirnuti Mirjanu i razgovarati s njom. Teško i nesigurno koračala je kroz masu. Blago se osmjehujući, pokušala je prikriti tugu, no ona je bila toliko vidljiva da je i u drugima izazivala bol.

Na naše inzistiranje na razgovoru, čovjek koji je Mirjani pomogao da sjedne u automobil zamolio nas je za strpljenje ističući da joj nakon ukazanja treba najmanje sat vremena za komunikaciju s bilo kim.

1
  • Najnovije
  • Najčitanije