Duje77 je napisao/la:
Nije to nikakav mit, da ne govorim kako je Švedska nakon krize početkom devedesetih zaokrenula od modela snažne države i velikog oslanjanja na nju u jedan novi, liberalniji model s jakim akcentom na privatizaciji školskog sustava, zdravstva,odustajanju od velikih poreznih nameta, mirovinskoj reformi, liberalizaciji tržišta rada itd itd.
Dakle kad je socijalna država u određenom trenutku došla do točke neodrživosti i prijetila da se sustav započne urušavati, inteligentni su Švedi vidjeli kuda to vodi i krenuli u brojne strukturalne reforme i eto ih opet u punom zamahu.
Sve je u prilagodbi, nijedan model ne traje vječno.

No i dalje je to itekako welfare state, samo u drugačijoj izvedbi.
Vidi cijeli citat
ovo si dobro srocio.
ja bi samo jos dodao 2 stvari:
- svedska je do ove razine bogatstva i mogucnosti da izdvaja toliki novac za javne potrebe dosla prvo kroz relativno mocno carstvo koje je osvajalo, koloniziralo i eksploatiralo tudje zemlje, a kasnije kroz industrijalizaciju i kapitalizam. to je trajalo stotinama godina, dovoljno da se zgrne bogatstvo, utjecaji i stvori klasa ljudi sposobnih i obrazovanih. mi se, a i druge postkomunisticke zemlje daleko naprednije od nas, s time jednostavno ne mozemo usporedjivati.
- japan: na daleko hvaljeni socijalni model koji se urusava stagnacijom gospodarstva, ogromnim zivotnim standardom (iliti cijenama) i starenjem stanovnistva. jednostavno nije moguce zauvijek vrtiti istu pricu jer se postavke mijenjaju. u ekonomiji nema carobnog stapica, formule ili univerzalne politike. ekonomija nije egzaktna u smislu matematike, ona pociva na nekim prirodnim zakonitostima, ali jos vise na drustvenim.
kad god netko pocne filozofirati o carobnom izlasku iz krize s par poteza perom, sjetim se matematicke formule koja je uzrokovala globalnu krizu 2008. a gotovo je rezultirala u ekonomskom smaku svijeta.
[uredio cyc - 18. prosinca 2014. u 12:55]