Kada se govori o gospodinu Sorosu, uglavnom se ide iz krajnosti u krajnost. S jedne strane su oni koji njegov utjecaj vide u apsolutno svemu, dok su s druge oni koji sam spomen Sorosa u političkim i društvenim događajima banaliziraju i ismijavaju kao da se radi o nekakvoj bajci, kao da čovjek zapravo ni ne postoji.
Na početku, trebalo bi utvrditi neke činjenice, ako danas opće nešto možemo smatrati činjenicom. Prilično je očito da Soros postoji, isto tako je prilično očito kako se radi o enormno bogatom i utjecajnom čovjeku, a prilično je očito i to kako on, direktno ili preko mnogih svojih fondacija, financira razne projekte i udruge diljem svijeta. To, uostalom, ne tvrde oni koji Sorosa na vole, nego upravo on sam i pojedinci iz društvenog i političkog života koji se hvale njegovim stipendijama. Dakle, to je manje-više ono oko čega se svi slažu.
Kako to obično biva, koplja se lome oko stvarnih motiva njegova djelovanja. Radi li on sve to zato što je čovjek kojemu je interes zajednice na prvom mjestu ili se vodi prije svega svojim materijalnim interesima, bez nekakve dublje pozadine? Postoji i treća mogućnost, a to je ona po kojoj je Sorosevo djelovanje, osim financijskim, motivirano i ideološkim razlozima. U ovoj varijanti, Soros pod krinkom društvenog razvoja zapravo ideološki oblikuje današnji svijet i promovira vrijednosti koje su dobrom dijelu ljudi neprihvatljive.
Što tko vjeruje, stvar je pojedinca. Živimo u vremenima nikad većih podjela, u vremenima kad ljudi vrlo teško mijenjaju svoje ponekad i unaprijed formirano mišljenje. Upravo zato je teško i vjerovati da će netko promijeniti svoje mišljenje o Sorosu, a ako ga nekim slučajem i promijeni, još je teže očekivati kako će to priznati.
Ja bih se samo kratko osvrnuo na banaliziranja tipa „da, Sorosu je životni cilj ideološki mijenjati Hrvatsku“, „čovjek nema pametnijeg posla, nego davati svoje novac raznim udrugama u nevažnim državama svijeta“ i mnoga druga, koja su vrlo česta kada se govori o Sorosu, ali i mnogim drugim poznatim i utjecajnim ljudima. Kada se kažu na takav način, ovakve doskočice zaista zvuče efektno, no pitanje je može li ih se shvatiti ozbiljno u nekakvoj argumentiranoj raspravi.
Naravno da Soros ne razbija svakodnevno glavu onime što se događa u Hrvatskoj, hoće li npr. Tomašević postati gradonačelnik Zagreba, kao što ni Gatesu nije na pameti hoće li neka bakica u malom slavonskom selu kupiti njegov proizvod. Neće oni to sigurno osjetiti na bankovnom računu, niti će to bitno utjecati na njihovu psihu. No, opet, Soros ipak financira udruge u Hrvatskoj, kao što i ta bakica ima računalo s Windowsom,. Isto tako, i za Coca-Colu je u ukupnom profitu beznačajna trgovina u nekoj zabiti usred pustinje, ali i tamo se ipak može kupiti ovo globalno popularno piće, kao i u bilo kojem drugom kutku svijeta. Pojedinac osobno ili neka mala država sigurno nisu ono čime svjetski moćnici razbijaju glavu, no ti moćnici su svoj utjecaj i mreže razvili upravo preko milijuna takvih beznačajnih pojedinaca, tako da ovakva banaliziranja i svođenja priče na tu razinu teško mogu doprinijeti otkrivanju stvarnih motiva djelovanja Sorosa, Gatesa i drugih svjetskih moćnika.
