Pelješki most školski je primjer 'bijelog slona'. Nakon 5 minuta bilo čijeg razmišljanja (ili alternativno 5 minuta čitanja što slijedi) jasno je da on nema smisla i što se prije zaboravi sve oko njega (uključujući i tri hridi i vrh poluotoka i, što je daleko važnije, more oko njih) - to bolje.
Mostovi se grade za stotinjak godina, a Pelješki bi se gradio za najviše 7 godina, u osmoj godini postaje sablasno prazan, neiskorišten i nepotreban i u takvom bi stanju bio održavan daljnjih 93 godina.
Recimo da EU opstane u ovom obliku, recimo da gospodarstvo EU procvate i imaju višak novca i recimo da se odluče sa 85% financirati most. Kako stvari stoje počeli bi graditi 2014. i završili za 4 godine - 2018.
Alternative
No valja pogledati alternative mostu. Recimo da EU opstane u ovom obliku i recimo da BiH želi postati članica.
Postat će članica za najviše 14 godina (za dva financijska ciklusa, možda uspije za 7, ali za ovu računicu treba biti konzervativan). To znači da Hrvatska dobiva Schengensku granicu 2026. s BiH i da nema prepreka na RH-BiH granici, kao da te granice nema.
Kojim bi onda putem išli u zapadni svijet ljudi iz grâda i ukinute republike? Imaju tri mogućnosti. (i) MOST. Jedan je 120 km po lokalnim vijugavim cestama i Pelješkim mostom do Neuma, što traje oko 21 sata. Osim mosta, treba graditi prilaznu cestu i peglati potojeću. (ii) NEUM Drugi je sadašnji, oko 100 kilometara po vijugavim cestama kroz Neum što traje oko 2 sata.
Treba malo peglati postojeću cestu. (iii) AUTOPUT Treći je prijeći lokalnom cestom preko brda i dalje 60 kilometara autoputom što je ugodnije, sigurnije i traje oko 11 sat. Treba izgraditi 15 kilometara prilazne ceste. Od tri mogućnosti most je vidljivo najslabija.
Tko će onda koristiti Pelješki most nakon što BiH uđe u EU i izgradi se autoput? Cijelu godinu lokalno stanovništvo (kojeg tamo skoro da nema), a ljeti pokoji putnik kojemu se ne žuri i turisti za Orebić/Korčulu.
Dakle, čim se izgradi autoput, most bi bio prazan i 'bijeli slon' koji bi se održavao 93 godine bez ikakve šanse da ikada generira dovoljno prometa. Od tri moguća rješenja, most bi bio najslabije.
Ne bi se mogao dati u koncesiju i nikako ne bi bio unosan, nego bi ostao 93 godina na teret poreznih obveznika.
Ako most bude završen oko 2018., a BiH ostane članica 2026. - onda je to most za 7 godina. Samo simorašni za takvo razdoblje grade most.
A autoput od Neuma preko BiH do Crne Gore i dalje Albanije (jedina razumna trasa je ona s druge strane brda jer ona s primorske strane brda nema smisla) će sigurno biti izgrađen. Taj će autoput biti izgrađen jer povezuje nove članice EU (Crnu Goru i Albaniju, prva će moža za 7 a druga sigurno za 14 postati član) sa 'svijetom'.
Krinka stručne utemeljenosti
Da je pametna, Hrvatska bi gurala taj autoput iz sve snage da se što prije izgradi i time ne samo pametno povezala grâd i ukinutu republiku, nego dobila dio crnogorskog i albanskog prometa na svoje ceste (uz plaćanje cestarina) i bila izravna konkurencije trajektima koji sada vode u Italiju (gdje uz brodarinu opet plaćaju cestarina).
Zaključak ne graditi most nego autoput je očit, no EU ga je voljna platiti 200.000 eura (novac će vjerojatno pobrati konzultanti iz EU, skoro ništa se neće zalijepiti ovdje).
Toliko košta krinka stručne utemeljenosti kojom se može mahati onima kojima zdrav razum nedostaje. To te novce ne vrijedi, bez obzira čiji su.
Prihvaćanjem izmišljene potrebe za izradom studije Hrvatska se ne odnosi obazrivo prema poreskim obveznicima bogatog dijela Europe.
Naravno, rezultat studije bit će objavljeni poslije lokalnih izbora, a mi ćemo svi moći do onda gubiti energiju i vrijeme oko besmislenog mosta, a ako Vlahušić i HNS dobiju lokalne izbore (možda zato HNS toliko gura taj bezvezni projekt) mostom ćemo se baviti sve do novih parlamentarnih izbora.