Došlo, eto, neko takvo vrijeme da se uistinu rijetko koja vijest, zanimljiva ili važna na lokalnoj razini, uspije probiti do nacionalnih medija, da je preuzmu najtiražniji dnevnici i najčitaniji portali i komentiraju iskusni, prekaljeni opinion makeri.

O čemu se, naime, radi? Da bi takozvani 'veliki' mediji nekoj lokalnoj temi posvetili pažnju, ona mora biti pod a) gotovo senzacionalna - nešto u smislu da je gradonačelnik nekog provincijskog gradića napokon napravio nešto korisno - ili pod b) baš onako, pravo blesava, jedna od onih koje će zatim danima prepričavati dežurni analitičari za šankovima prigradskih krčmi i mudroseri skriveni iza lažnih profila na kojekakvim opskurnim forumima.

U protivnom, primijetili ste i sami, nacionalni mediji u pravilu baš i ne pokazuju prevelik interes za lokalne priče.
Tim više čudi činjenica što je upravo ovih dana iz našeg baroknog bisera - koji namjernika na prilazima dočekuje poluraspadnutim balama smeća i nesnosnim vonjem - na stranice informativnih orijaša dospjela vijest o jednom značajnom znanstvenom otkriću.

Znanost općenito, racionalna, logična i precizna kakva već jest, nije nešto na čemu bi urednici trebali planirati povećanje čitanosti, međutim, lijepo je i pohvalno što je u ovome slučaju učinjena iznimka budući da je zaista riječ o nečemu genijalnom.

Naime, analizirajući rezultate prvoga kruga predsjedničkih izbora - po kojima ispada da je Ivo Josipović, uz Čakovec i Pulu, najbolji rezultat ostvario upravo u Varaždinu, gdje je za njega glasalo čak 55 posto građana – mladi varaždinski sociolog Igor Borovec došao je do frapantnog podatka – podatka koji će znanstveni svijet okrenuti naglavačke - da je baš svaki pojedinac od tih 55 posto što su glasali za Josipovića ili jugooficir, ili jugonostalgičar, ili njihov potomak.

'I dalje tvrdim da su to sve Yugooficiri, KOS, udba, jugonostalgičari, njihovi potomci koji i dan danas žive u stanovima po centru Varaždina iz kojih su njihovi ugledni očevi puškama protjerivali židove, koji i dan danas ljube sliku druga Tita jer im je oprostio partijske kredite za stanove, itd, itd...'

Hvalevrijedno istraživanje utoliko je važnije što sada napokon imamo, crno na bijelo, dokaz da grad u kojem živite, grad baroka, cvijeća i biciklista, nije ništa drugo nego bastion jugounitarizma, i kao takav, najizgledniji budući glavni grad neke nove Jugoslavije. Nešto kao crvena Bologna u Italiji. Komunistički Alamo koji bi svim silama valjalo sravniti sa zemljom.

I koliko god to vama zvučalo zapanjujuće i nevjerojatno, priča, objašnjava dalje Borovec, uopće nije od jučer, već je, dakako, dio šireg, dijaboličnog plana: 'Oduvijek tvrdim da je Varaždin jugoslaviziran od vremena pljačke i ubijanja njegovih građana od strane šumskih bandita poslije 1945. Doteplo se u 45 godina Jugoslavije u Naš čisti hrvatski Varaždin, grad baroka i glazbe previše jugokomunjara, JNA oficira, udbaša i orjunaša planski i kontrolirano iz Beograda. Upravo ti preživjeli jugosmradovi i njihova orjunaška deca sad biraju Yusipovića i protiv su samostalne Hrvatske Države!'

Zvuči suludo, međutim, nije li jedna od glavnih zadaća znanosti da nam širi horizonte i da nas učini sposobnima vidjeti nešto što sami nikada ne bismo vidjeli.

Inače, rezultati ovog revolucionarnog istraživanja objavljeni su prvotno na Facebook stranicama Mladeži HDZ-a Grada Varaždina, čiji je predsjednik, nećete vjerovati, upravo Igor Borovec. 
Mladež HDZ-a diljem Hrvatske dosad je uglavnom bila poznata po ustašluku, razbijanju birtija, premlaćivanjima i kojekakvim prijetnjama. Najrespektabilnije rezultate ostvarivali su članovi karlovačke organizacije.

Možda ćete se sjetiti, recimo, kako je nekolicina praznoglavih mlatimudana iz redova Mladeži, sve odreda tatinih sinova, onomad demolirala karlovački River Pub, a potom vlasniku slala prijeteće poruke i čestitke povodom 10. travnja.

To im, međutim, nije bilo dovoljno pa su samo nekoliko mjeseci kasnije u tamošnjem Astralisu pretukli osamnaestogodišnjeg Marka Jovkovića, nanijevši mu teške tjelesne ozljede zbog čega su svi osuđeni na višemjesečne zatvorske kazne. Jadranka Kosor ustvrdila je tada kako je upravo karlovačka organizacija Mladeži HDZ-a najbolja u Hrvatskoj.

Vremena su se do danas, hvala bogu, ipak ponešto promijenila pa je tako varaždinski ogranak Mladeži, umjesto šakama, razbijenim čašama i palicama, odlučio progovoriti knjigama, bistrim glavama i golim činjenicama.