majan debić je napisao/la:
Nekima je bilo bolje u jugi,o tome nema spora...onaj kome je otac bio zaslužni ''vojnik domovine'' i onaj ko je na račun
toga dobio stanove i penzije naravno da brani tu bivšu državu iako je etnički Hrvat.Pa čak i danas imamo jasno određene
kvartove u Splitu i Zagrebu di žive privilegirani ljudi (razbojnici) iz prošlog sistema,tu mapu smo jasno nedavno podijelili
za vrijeme predsjedničkih izbora di se jasno vidjelo koji se kvart crvenio a koji je pošteno glasao
Vidi cijeli citat
To je, ali to je samo djelic mozaika.
Povlasteni jesu dobijali stnaove po Zagrebu i Splitu, vojna lica, kojekakvi direktorcici, ali nisu samo oni. Pa nije novi Zagreb naseljen samo vojnim licima sa Kozare i Korduna, ne treba pretjerivati.
U Domovinskom ratu se ionako na ta naselja posebno pazilo, u Splitu recimo, ali u tim je racijama stradao i tko je kriv i tko nije kriv, to je tako u ratu. Nekad se netko nekome zamjerio, dodje rat i ovaj se osveti tako sto ga proglasi petom kolonom. I opa, ajd u Loru.
Ipak su ti malo pausalne ocjene, ne znam koliko se sjecas Jugoslavije, koliko imas godina zapravo, ali ja mogu u svoje ime. Kao dijete iz ipak neke ajmo reci obicne obitelji, mamini su bili gospari sa imovinom i nekretninama, tatini obicni seljaci koji su nakon drugog svjetskog rata doselili u grad i borili se za egzistenciju, dakle nekakva seljacko/radnicka obitelj tipicna jugoslovenska prica. I tata i mama su bili intelektualci, akademski gradjani recimo tako, fakultetski obrazovani... ali smo do moje 7. godine zivjeli u obiteljskoj kuci, bez stana koji smo dobili u mojoj 7. godini, dobro smo zivjeli ipak je bilo pravednije drustvo ali ne zbog Jugoslavije vec zbog nekakve imitacije socijalizma... danas je na sceni beskrupulozni kapitalizam, nehumano drustvo, grabi, daj, otmi, nedaj, uzmi, preko leseva, odvratno. Takva bi bila i Jugoslavija da je prezivjela... tada je radnik imao neka prava, danas nema nikakva, to je bitna razlika. Hrvatska nije morala biti ovakva, mogla je biti puno socijalno osjetljivija, ali nije... na sramotu svih nas, ne samo vlastodrzaca.
Ja se za ovakvu Hrvatsku nisam borio, zaista ne, slobodna da ali i dostojna zivota. Sta ti vrijedi slobodna drzava kada nemas kruha da jedes, sta mi znaci hrvatski Vukovar ako je propao grad, ako je bogata Slavonija postala najsiromasnija regija, tu nesto nije u redu. I nemamo kriticnu masu ljudi koji ce pokrenuti nesto na bolje, par politicara za koje mozes reci da ce mozda nesto pokusati, ali premalo je to...
Ne valjamo kao narod, nikako, o jugolevici necu ni govoriti jer o njima je sve receno, ajmo o desnici takozvani domoljubi, ponekad mi se gade vise od jugovica... prodali bi rodjenu mater za par kuna, nigdje dosljedna covjeka, Glavasevi pozivaju da se glasuje za Josipovica, onaj kreten Borkovic em zlostavlja zivotinje em mijenja strane ko carape, u danasnjem HDZ-u mozes naci tri covjeka da su karakteri, sef im je dojucerasnji Mesicev prvi covjek, i takve ih moras prihvatiti samo zato jer je alternativa petokraka, ljudi koji velicaju jednog masovnog ubojicu Tita i dobijaju alergijske napade kad vide hrvatski grb.
I kakvim se glupostima Hrvati bave, umjesto da vadimo drzavu iz govana, imamo socijaldemokrate koji su socijalno osjetjivi koliko i Baja Patak, predsjednika socijaldemokratu sa 4 ili 5 stanova u vlasnistvu, premijera debila, ministre debile, oporbu debile, narod debile.