Netko definitivno laže, Bubica prvi ovdje.

EDIT: dbald me preteče.

dobro, i sto pise?

zasto se Nedrk ljuti i sto mu smeta? Nemoj mi samo reci da mu smeta nestanak Ilijade s popisa lektire

jel pise da djeca imaju roditelja 1 i roditelja 2 umjesto mame i tate?
da smo mi 1991. napali srbe, a ne oni nas? 
da trava cisti pluca?
i ostatak primjedbi s facebook zida ivane brkljacic? 
;) 

sta misle ucitelji, vecina ljudi cija sam misljenja cuo, a da su u struci-podrzavaju
znam i nekoliko profesora koji podrzavaju

ništa čudno da drugi lažu,samo se potvrdilo da Milanović konstantno laže

podržavan kurikuralnu reformu najviše zato jer su ilčić i ekipa protiv ali opet kad vidiš ove što pozivaju na prosvjed redikuli kekin i bitorajac,lezbača priselac, debela nabiguzica badovinac  i lopina tedeschi onda stvarno ne znan što bi mislija...

Poanta je u tome što je ova reforma ili proces koji je tek krenuo, ovo su početni dokumenti i cijela ova stvar će se godinama nastavljati razvijati. Normalno da nisu sve stvari još do kraja definirane, evo prije 10 minuta sam pričao s bivšim profesorom fizike iz Gimnazije i veli da tamo skoro ništa nije mijenjano. Za sad. Jer je ovo tek početak. 

A HRAST i dio HDZ-a pod svom silom želi od starta sve zatrti i cenzurirati što im ne paše. E zato će ljudi sutra, zajedno sa mnom, na Trg u Zagrebu. Ilčić i Markićka su zadnji koji bi trebali imati pravo glasa kako usmjeriti budućnost obrazovanja.

Dakle, ne radi se o UKIDANJU nego o DORADI - vjerujem da shvaćate razliku? 

Mislim da bi Vas trebalo brinuti što ide u lektiru a što ne, jer ako ste čitali išta od toga onda vjeujem da znate razliku. Tko misli da je djetetu korisniji Tomić ili Štulić od Marulića, Dostojevskog ili Homera neka se malo zapita šta ima u glavi i na šta će mu djeca izgledati; i da li to stvarno želi.
Pričamo kako je loše da se stalno priča o ratovima i povijesti a onda se 25 godina nakon Domovinskog ili 70 nakon WWII nije u stanju djeci reći istina? A to je samo igla u sijenu...ne da mi se duljiti pa ću iskopirati. Koliko nepravilnosti i nepoštivanja zakona, i koliko ignoriranja struke i prigovora profesora i učitelja na sadržaj i način provođenja.

Izostala raščlamba stanja

---

1. Možete li, kao osoba koja prati „reformu“ od početka, dati kratak pregled kako je došlo do sadašnjega prijedloga 52 kurikula ili uputnika i rasprave o njima?

„Cjelovita“ je reforma osmišljena bez promjene pravnoga okvira. Stječe se dojam kako je riječ o nepriznavanju zakona, što vodi bezakonju u obrazovnom sustavu. Put do toga popločan je izbjegavanjem pravnika: 52 objavljena prijedloga tzv. Cjelovite kurikulne reforme napisale su ukupno 373 osobe, od kojih je samo jedna osoba pravne struke.

Teoretičar kurikula Colin J. Marsh ističe da uputniku prethodi raščlamba stanja u kojem se nalazi odgojno-obrazovni sustav. No, ona je ovdje izostala! Ocjena postojećega stanja odskočna je daska za izradbu uputnika jer daje uvid, prepoznaje i osvješćuje stanje i poteškoće.

Od ostalih ispuštenih obvezatnih sastavnica uputnika neizostavno je istaknuti procjenu odgojno-obrazovnih potreba. No, Hrvatska nema demografsku, populacijsku, ni gospodarsku strategiju. Nije napisano ni usuglašeno kakvih nam i koliko zvanja i zanimanja treba. Na djelu je nedonesena, ali stvarna strategija kojom se mladi školuju za odlazak u inozemstvo.

---

2. Na temelju čega je onda zamišljena i izrađena Cjelovita kurikulna reforma?

Na temelju slatkorječivosti i političke samovolje.

Milanovićeva je Vlada pokrenula Strategiju znanosti, obrazovanja i tehnologije s nakanom da školstvo reformira, ali i da se u nj infiltrira sekularistička[2] i dženderistička ideologija.[3]

Strategija se ne temelji na određivanju ciljeva odgoja i obrazovanja za životni vijek, nije plod društvenoga dijaloga ni konsenzusa o pitanjima od zajedničkoga interesa, nego nametanja jednoga svjetonazora. Njezina provedba nastavit će i produbiti prijepore i daljnju neslogu u društvu.

Strategija je teško provediva i sadržajno, zbog opširnosti, i zbog potrebnih ulaganja. Za njih nije bilo stvarne volje. Ona je megalomanska jer ima 38 ciljeva i još 69 podciljeva te čak 340 mjera! Cjelovita kurikulna reforma samo je jedan od tih ciljeva. Sve kad bi ona bila dobra, ne može biti uspješna jer bi istodobno s njom trebalo ostvariti i sve ostale ciljeve na području odgoja i obrazovanja, na kojima se uopće ne radi.

U saborskoj je raspravi Strategija osakaćena izbacivanjem svih rokova iz nje, pa nije jasno je li ona kratkoročna (2–3 godine), srednjoročna (3–5 godina) ili dugoročna. U zamjenu za brisanje rokova određeno je da Vlada donese Akcijski plan za provedbu Strategije, ali on do danas nije objavljen u Narodnim novinama. Rezultati Strategije bit će za srednje obrazovanje vidljivi tek 12, a za visoko obrazovanje konačni tek 17 godina od početka primjene reforme što može biti nepopravljivo.

Provedba Strategije povjerena je istim[4] ljudima koji su je pisali[5] i koji je u hodu samovoljno preinačuju.[6] To je suprotno načelu podjele posla i sprječavanja sukoba interesa kakva postoji između zakonodavne i izvršne vlasti, između tužitelja i sudca, između jednoga liječnika koji vadi organe za presađivanje i drugoga koji ih usađuje. [7]

Strategijom je u listopadu 2014. određeno da se o njezinoj provedbi skrbi Posebno stručno povjerenstvo pri Uredu predsjednika Vlade, ali već sljedećega mjeseca, u članku 4. Odluke o osnutku toga Povjerenstva piše da ono djeluje pri Ministarstvu.[8] Povjerenstvo je bez natječaja i bez odluke Vlade imenovao Zoran Milanović.

Mjerom 2.1.1. Strategije određeno je da Posebno stručno povjerenstvo, radi provedbe Cjelovite kurikulne reforme, utvrdi mjerila i načela ustroja Ekspertne radne skupine. Ako su utvrđena, ta mjerila i načela do danas nisu objavljena.

Strategijom je određeno (također mjera 2.1.1.) da Posebno stručno povjerenstvo raspiše natječaj za izbor članova Ekspertne radne skupine. Ono to još nije učinilo, nego je Ministarstvo – koje za to Strategijom nije ovlašteno – uoči Božića 2014. objavilo „javni poziv za prijavu kandidata“. Iako se javnim pozivom tražilo „voditelja i pet članova Ekspertne radne skupine za provedbu Cjelovite kurikulne reforme“, ministar Mornar je 28. siječnja 2015. imenovao voditelja i šest članova. Kao tehnički ministarproduljio im je mandat do 29. veljače 2016. Novi ih je ministar Šustar ponovo imenovao na neodređeni rok bez ikakva natječaja, čak i bez zaprimljena izvješća o dosadašnjem radu.

Ekspertna radna skupina birala je svoje suradnike u ukupno 56 stručnih radnih skupina.[9] Iako je Strategijom predviđen natječaj za izbor članove svake od njih (mjera 2.4.2.), nije ga bilo, i ni jedna stručna radna skupina nije „izabrana“ nego je imenovana nakon prikupljenih prijava. Razlika nije samo u nazivima nego i u svrsi – natječaj je radi izbora, dvosmjeran, s pravom na žalbu, a javni je poziv jednosmjeran, bez povratne informacije, manje transparentan.

Ukratko, cijeli pothvat nije ni legitiman ni legalan.

---

Procedura je oblikovnica demokracije

---

3. Možete li pojasniti tvrdnju da pothvat nije legalan?

Zakon o procjeni učinaka propisa nalaže da se unaprijed sastave, javnosti predoče i unaprijed rasprave očekivani dobri i loši utjecaji bilo kakvih promjena na gospodarstvo, proračun, društveno osjetljive skupine, provedbu postupaka ili povezan rad više javnopravnih tijela. No, ovdje je to posve izostalo. Nije utvrđeno koliko bi reforma stajala Državu, koliko županije, gradove i općine, a koliko roditelje i same učitelje.

Zakon o ustrojstvu i djelokrugu ministarstva određuje da Ministarstvo obrazovanja obavlja poslove koji se odnose na nacionalni kurikul; udžbenike, normative, standarde i razvitak školstva (čl. 23. st. 1.). Cjelovitu kurikulnu reformu pak ne vodi Ministarstvo, nego paralelno tijelo.

Zakon o državnim službenicima propisuje da poslove iz djelokruga državnih tijela obavljaju državni službenici (čl. 3.). Budakovo Posebno stručno povjerenstvo i Jokićevu Ekspertnu radnu skupinu ne čine državni službenici. To je kao da posao sudca, carinika, poreznika, policajca, vojnika, pilota ili liječnika obavlja netko izvan toga sustava. Zašto se krši zakon, a posao državnoga tijela povjerava ljudima koji nisu primljeni u državnu službu?

Zakon o odgoju i obrazovanju nije propisao da se kurikulom ili uputnikom, kao vrstom propisa, uopće zamjenjuje dosadašnji nastavni plan i program, ni kad ili do kad to treba učiniti.

Zakon o udžbenicima nije uredio elektronička učila (udžbenike i druga nastavna pomagala), a CARNet je 15. travnja 2016. pozvao na nadmetanjeza izradbu otvorenih digitalnih obrazovnih sadržaja i metodičkih priručnika za njihovu primjenu.

Ministarstvo je 18. travnja 2016. najavilo pokusnu provedbu kurikula od rujna 2016., ali kako ijedno nastavničko vijeće može to unaprijed prihvatiti, na neviđeno, kad se ne zna hoće li i u kojem obliku uputnici biti doneseni. Osim ako cijela rasprava nije farsa? Kako će se pokusni program odobriti i početi izvoditi kada za nj nisu i ne stignu biti odobreni udžbenici,[10] izvježbani učitelji, napisani nastavni priručnici,[11] utvrđen način stručnoga praćenja i vrjednovanja, osiguran novac, kako propisuje članak 29. Zakona o odgoju i obrazovanju?

Cjelovita kurikulna reforma dotiče se oko dvaju milijuna hrvatskih građana: 134 tisuće djece u 1.600 dječjih vrtića, 330 tisuća učenika u 2.060 osnovnih škola, 180 tisuća učenika u 440 srednjih škola, njihovih roditelja, odgojitelja, učitelja, svih odgojno-obrazovnih ustanova i učilišta,160 tisuća studenata… Kao da od posljedica Šuvarove reforme ništa nismo naučili, u ovu se srlja bez projekcija kako će se odraziti na gospodarstvo i društvo. Ni jedan objavljeni prijedlog ne prati troškovnik ni popis očekivanih koristi.

---

4. Je li nužno svako područje promatrati zasebno?

Na temelju dosadašnjih spoznaja, nema cjelovita uvida u ukupnost znanja koja se želi i mora prenijeti novim naraštajima. Tek tada se moglo pristupiti izradi pojedinih uputnika. Načinjeno je upravo obrnuto. Istodobno je pristigao veliki broj pojedinačnih, vrlo iscrpno obrazloženih prigovora na pojedine prijedloge. To je nemoguće riješiti u tako kratkom roku. Zato može biti pogubno ako reforma na silu ipak počne već ove jeseni.

---

5. Već ste tražili intervenciju povjerenice za informiranje i zbog javne rasprave o Okviru nacionalnoga kurikula…

Da, pisao sam joj čim je Ministarstvo otvorilo javnu raspravu o već dovršenom Okviru nacionalnoga kurikula, a ne o njegovu nacrtu. Ako je dokument već konačan, savjetovanje je bespredmetno. Osim toga, valjana rasprava nije moguća jer nema obrazloženja razloga i ciljeva koji se žele postići donošenjem toga Okvira i jer nije predočen nacrt akta kojim ministar donosi tu ključnu ispravu cijele reforme. Procedura je oblikovnica demokracije i zakonitosti.

---

6. Je li predloženi kurikul i rasprava o njemu – političko, znanstveno, školsko ili društveno pitanje? Možete li rangirati?

Ponajprije bi trebao biti znanstveno, pa školsko, pa društveno pitanje, ali kad se pomnije pogleda – ono je ipak u osnovi političko, politička diverzija.

---

7. Ima li u kurikulu ideologije?

Ideološki pristup je očit. Evo samo četiri primjera.

U Prijedlogu uputnika Hrvatskoga jezika popisom lektire izbačeni su stupovi i klasici hrvatske književnosti, pisci kršćanskoga nadahnuća i identiteta, prezrena je sva hrvatska književnost u iseljeništvu, a predložen niz naslova koji potiču pornografiju, nameću rodnu ideologiju, panseksualizaciju društva i institucionalizaciju pedofilije, vrve bolesnom sklonošću da se govore nepristojne, ružne i pogrdne riječi pa iz predložene lektire strše prostote i nastranosti.

Prijedlogom uputnika Povijesti nastavlja se partizanski revanšizam, jer se sva tri totalitarizma XX. stoljeća, fašizam, nacizam i komunizam ne tretiraju jednako – kao zlo.

Prijedlogom uputnika Katoličkoga vjeronauka taj predmet, za one učenike koji ga izaberu, ostaje konfesionalni vjeronauk samo po imenu, dok sadržajno postaje religijska kultura u kojoj se izostavljaju odgoj crkvenosti i vlastiti katolički identitet; poučava se više o religijama, nego o vjeri, a pogotovo se ne odgaja u vjeri; ispuštaju se svi pojmovi koji naručiteljima reforme nisu „politički korektni“, tj. poćudni.[12]

U Prijedlogu uputnika Građanskoga odgoja i obrazovanja ponavljaju se svi nedostatci anacionalnoga „građanstva“ na koje sam upozoravao uJovanovićevu i Mornarovu uputniku.[13]

---

Sve se čini stihijski

---

8. Je li predložen kurikul podupiratelj hrvatskoga identiteta?

Trebao bi biti, ali nije. Na svakom je koraku vidljivo odstupanje od hrvatske tradicije u ime prilagodbe mehaničkomu prevođenju s engleskoga.

Nacionalna se književnost potiskuje u nastavi hrvatskoga jezika, a povijest države i naroda u nastavi povijesti.

---

9. Koliko je „priča“ o kurikulu odraz širega hrvatskoga društvenoga stanja?

Posve. Sve se čini stihijski, nepromišljeno, neodgovorno, stručno neutemeljeno, bez jasnoga koncepta i procjene odgojno-obrazovnih potreba, neplanski, u žurbi, bez stvarnoga dijaloga i sloge među strukovnjacima.

---

Koncepcijski i metodološki promašaj

---

10. Može li se štogod promijeniti sljedećih tjedana dok je otvorena stručna rasprava?

Sumnjam, jer je riječ o koncepcijskom i metodološkom promašaju, a ne o ispravljanju jezičnih pogrješaka ili dodavanju pojedinoga pojma. A upravo se na to svelo dotjerivanje krovne isprave cijele reforme Okvira nacionalnoga kurikula, o kojem je stručna rasprava trajala samo pet radnih dana i koju Ekspertna radna skupina, unatoč pozivu povjerenice za informiranje, nije produljila.

Forma predloženih uputnika upućuje na model „otvorenoga uputnika“ koji pruža veliku slobodu učiteljima u samostalnom odabiru nastavnih tema i opsegu poučavanja sadržaja. Učitelji u Hrvatskoj, prema dosadašnjoj tradiciji nastavnih planova i programa, imali su jasno zadanu formu s propisanim sadržajima poučavanja u vrlo jasnim okvirima nastavnih sati. Stoga, naši učitelji nisu pripremljeni za ovaj oblik uputnika i očekivati je velike razlike u poučavanim sadržajima i nesnalaženje učitelja s manjim iskustvom.

---

Zdravstveni odgoj i kršenje ustavnih prava

---

11. Što je s oglednim kurikulom – Zdravstvenoga odgoja?

Ta ostavština Željka Jovanovića doista je ogledan kurikul. Sedam od njegovih 14 autora sada radi na Cjelovitoj kurikulnoj reformi![14] Nema jamstava da prijedlozi 52 nova uputnika koja su upravo na raspravi ne će nastaviti stazama isključivosti koje je on utro; oni, naime, nisu plod pluralističnoga dijaloga, nisu ih pisali najbolji strukovnjaci, nego su radne skupine prečesto plod kružoka i dogovora poznanika i pojedinih interesnih lobija. Taji se koliko porezni obveznici sve to skupa plaćaju.

Ni Posebno stručno povjerenstvo Nevena Budaka ni Ekspertna radna skupina Borisa Jokića još nisu podnijeli izvješća o svojem radu premda djeluju već drugu godinu.

Vladinom Odlukom od 6. studenoga 2014. o osnutku Posebnoga stručnoga povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja određeno je da ono o svom radu pisanim putem izvješćuje Vladu najmanje jedanput godišnje; Vladina službenica za informiranje mi je 19. travnja 2016. potvrdila da Vlada još nije zaprimila ni jedno izvješće toga Povjerenstva.

---

---

Ministar Predrag Šustar zatražio je 11. ožujka 2016. (točke VI. i VII.) od Ekspertne radne skupine da u roku od 15 dana izradi plan buduće aktivnosti s jasnim zadaćama, odgovornostima i rokovima i izvješće o učinjenom od 28. siječnja 2015. do sada. Nije objavljeno je li Ministarstvo zaprimilo ta izvješća.

Novomu ministru obrazovanja teče četvrti mjesec službe, a još uvijek izvan snage nije stavljen ideologizirajući, neznanstveni, protunaravniZdravstveni odgoj iz 2013. koji potiče spolnu neodgovornost i krši niz ustavnih prava djece na čednost, slobodu savjesti i vjeroispovijesti!

Od javnosti se sveudilj taje očitovanja dana u javnu raspravu koju je 22. svibnja 2013. o tom uputniku naložio Ustavni sud. Ona je bila najposjećenija javna rasprava u hrvatskoj povijesti s više od 2.700 sudionika.

Kad sam tražio pristup svim neokljaštrenim očitovanjima, ministar Željko Jovanović mi je 3. rujna 2013. otpisao da su integralna očitovanja uništena, a kad su Hrvatski državni arhiv i Ministarstvo kulture potvrdili da se sve gradivo o nastanku propisa mora čuvati kao pismohransko, i povjerenica za informiranje poništila ministrovo rješenje, Jovanović je 2. travnja 2014. odredio da platim 5.887,85 kn da bih dobio DVD sa svim očitovanjima. Premda je prema Zakonu o pravu na pristup informacijamaMinistarstvo bez ičijega traženja dužno na internetu objaviti sva prispjela očitovanja javnosti i svoje razloge neprihvaćanja njihovih prijedloga.

U povodu nove žalbe povjerenici za informiranje ministar Vedran Mornar je 5. siječnja 2016. potpisao poziv da platim 3.074,10 kn pa da ću dobiti DVD s 5105 stranica, ali anonimiziranih, s precrtanim imenima autora. Podatak tko je i što predložio jako je važan u donošenju propisa. Njim se javni interes štiti od privatnoga, vrjednuje sama narav javne rasprave, poštuje autorska prava, sprječava grješnost struktura i podmuklost lobija. To je abeceda vladavine prava i elektroničke demokracije. Država je uistinu demokratska samo kad njezini građani imaju pristup informacijama kojima vlast raspolaže.

---

Neodgovorno ponašanje prema službenom jeziku

---

12. Otvoreno ste kritizirali nametanje riječi „kurikulum“. Što je kurikul, odnosno uputnik?

Kurikul ili uputnik novi je naziv za prerađeni nastavni program. Bitna je razlika što nastavni program određuje sadržaj koji učitelj predaje, a uputnik određuje ono što učenik treba naučiti i znati. Žarište se s nastave prenosi na ono što od toga učeniku ostaje za život. To jest poželjno, ali se temelji na nedokazanoj teoriji.

Pojam kurikulum posljedica je nepromišljena preuzimanja anglosaske pedagogijske misli, nasuprot kontinentalnoeuropskomu umijeću poučavanja (didaktici) u kojem je ustaljen nastavni plan i program. Naime, pri prevođenju teorije kurikula Australca Colina J. Marsha previdjelo se dacurriculum u engleskom potječe iz latinskoga, da je to anglolatinizam, a ne engleštica. Hrvati tu riječ spontano čitaju kao latinsku, a ne kjurikjulumkako ona zvuči na engleskom. Stoga ju je kao tuđicu iz latinskoga trebalo prilagoditi u kurikul. Jezikoslovci upozoravaju na to, ali među pedagozima i u službenoj uporabi bez obrazloženja se ostaje pri obliku kurikulum, što je točno u srpskom ili ukrajinskom, ali ne i u hrvatskom.

---

13. Zašto ustrajavate na raščišćavanju pojmovlja?

Zato što je upravo to primjer neodgovorna pa i neozbiljna odnosa prema svojoj kulturi, jeziku, nazivlju i baštini. Iako se inzistiranje na jednom pojmu može činiti nepotrebno, zapravo je riječ o odnosu prema službenom jeziku. Latinski glagol curro znači: trčati, teći, hitjeti, hrliti. Od njega je nastala imenica curriculum, u klasičnom latinskom: trk, tijek, utrkivanje, natjecanje, optok, kolotečina. U djelima sv. Tome Akvinskoga značirazdoblje, doba ili vremenski krug, a općenito u srednjem vijeku slijed učenja. Od 1919. godine na engleskom se određuje kao tijek poučavanja i učenja.

Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika u ožujku 2009.preporučilo je Ministarstvu obrazovanja uporabu oblika kurikul ili domaće riječi uputnik, no mnogi u hrvatskom političkom životu i raznim strukama, čini se, nemaju poštovanja prema materinskom i službenom jeziku.

Hrvatski zakonodavac još nije odredio što je kurikul.

Kurikul je uputnik, ono što upućuje, pokazuje komu put, naučava, poučava; upravlja. Uputnik je isprava koja šalje, upravlja u nekom smjeru; upoznaje učitelje, učenike i roditelje sa sadržajem školovanja, njegovom svrhom i načinom. Određuje smjernice kojima se: odgaja, poštuje i uči poštovati, oduševljava i uči voljeti znanje, poučava, podučava, uči, svladava, provjerava, utvrđuje, ocjenjuje i nagrađuje. U crkvenom nazivlju postoji sadržajno slična riječ – direktorij, za programsku ispravu koja usmjerava određeno djelovanje u Crkvi.

---

Nejasnoća pojma kurikul

---

14. Krije li se iza većini nejasnoga pojma ipak jasna stvar?

Kurikul je bez opisno-određenoga pridjeva s pravom, i to svima, nejasan pojam jer postoje njegova razna određenja, podjele i vrste uputnika, takozvani državni („nacionalni“ ili službeni) i mjesni („školski“); zatvoreni (istoznačan s dosadašnjim nastavnim planom i programom), otvoreni (svitljiv, gibak: nedorečene upute i spontana nastava), mješoviti (ima izvedbene jezgre – predviđena temeljna znanja i slobodu u izvedbi); stvarni, formalni i neformalni; skriveni, integrirani; planirani, primijenjeni, naučeni… Usporedite to sa širinom značenja pojmova: zemlja, izbori ili utakmica. Kurikul ima veze sa školstvom, reformom odgojno-obrazovnoga sustava, ali sam po sebi nije jednoznačan.

U tome i je problem, jer bi od jeseni trebalo u škole a totalno je nedefinirano, ima na stotine prigovora koji nisu ni pogledani (od struke do ''ideologa''), infrastruktura ne postoji, profesori nisu educirani...problema milijardu, a riješenje se ne nazire niti se itko brine na šta će to izgledati.

Reforma da, ali ne ovakva i ad hoc bez da se sagleda koji su nedostaci i što se može očekivati od nje.