prica kako se mora citat Judita jer je bitna za nacionalni identitet se mogla prodati 1906, ali ne i 2016
5-10 minuta: poceli smo radit zacinjavce, podsjecamo se koji su, danas cemo radit Marulica, osnovne informacije iz biografije, tko kada, gdje
10-15 minuta: povijesni kontekst Marulicevog djela: Turci napadaju, "Turci nalegose na jazik hrvatski", Krbavska bitka, Turci osvajaju Beograd, zemlja i kraljevina u smrtnoj opasnosti. Sad je ovdje jako bitno da je gradivo iz povijesti uskladjeno s gradivom iz hrvatskog jer je besmisleno da o istim stvarima uce vise puta u razmacima od par tjedana ili mjeseci, kad im se odjednom moze dati kompletna slika. Dalje, hrvatski pisci su motivirani time sto se dogadja oko njih, pa Marulic pise Molitvu suprotiva Turkom
10-15 minuta: cita se dio iz Molitve (jednostavnija i bliza tematika, blizi jezik od Judite), rasprava
10-15 minuta: Judita, drugo veliko djelo, cita se odlomak iz Judite (u originalu, naravno). Ucenik odmah vidi da se radi o istoj stvari kao u Molitvi, ali na drukciji nacin jer prica o istim stvarima preko biblijske simbolike. Rasprava, ali oni vec vide da se neke stvari ponavljaju, a ni jezik im nije toliki sok
5-10 minuta: zakljucak, zasto je Marulic velik, zasto je otac knjizevnosti, zasto se nalazi na 500 kUna, zasto i kako je utjecao na suvremenike i nastavljace
i to je to. U 45 minuta je ucenik dobio kontekst, najvaznije stvari, imao priliku upoznat se s jezikom starim 500 godina, najvaznijim djelima. Naucio da se o istoj stvari moze pisati direktno (preko Molitve) i neizravno (preko biblijskog primjera) Nauceno se naravno nadopunjuje na sljedecem satu, ponavlja, ispituje
ako netko dijete zeli samo procitat Juditu ili su mu roditelji Jon Snow i Bubici, pa na nocnom ormaricu uvijek cuvaju vlastiti primjerak Judite - zasto ne, to se cijeni. Dobit ce odmah 5. Bitno je da je dobilo osnovnu informaciju koja se trazi u sklopu standardiziranog korpusa znanja
[uredio ian wright - 31. svibnja 2016. u 20:57]