ARIZIN je napisao/la:
Ne slažem se s time da je problem u glavama ljudi koji se bave poljoprivredom na način kako su se navili njihovi bake i djedovi te ne žele slušati stručnjake...To je floskula koju bacaju često iz nekih političkih opcija i baš nema veze sa slikom na terenu. Osoba koja se generacijama bavi poljoprivredom u tome je od malih nogu, on ima itekako potrebnog znanja i iskustva da zna kako se snaći u toj branši. Naši stručnjaci u poljoprivredi često na tu silnu teoriju nemaju nikakvog iskustva u praksi. Ne kažem da trebaju imati vlastite OPG-ove ili slično, no za stolom i samo čitanjem i pisanjem ne možeš postati kvalitetan stručnjak bez da vidiš kako stvari funkcionraju u praksi. Možeš znati sve o košarci, dimenzije, igrače i povijest te kako se šutira, no ako nikad nisi primio loptu u ruke i igrao nikad nećeš dobiti komplet sliku niti spoznati taj osjećaj igranja košarke. Uostalom, mislim da ta simbioza stručnosti i onih koji od toga žive i nije neki problem, da pače to čak dobro i funkcionira.
Kod nas je porblem kao i uvijek politika. Prevelika se lova vrti oko uvoznog lobija, oko davanja poticaja i kredita koji se daju "određenim poljoprivrednicima" koji nisu vidjeli zemlju. Uzimite recimo mlijekarstvo. Od 2001 do 2011 je propalo 60 000 mlijekarskih farmi. Vjerujem da je od tada do sada propalo sve preopstalo izuzev jako malog broja. Pred 15-ak godina si u svakom selu središnje Hrvatske mogao vidjeti redove pred mljekarom, svaka druga ili treća kuća je imala krave i neku vrstu prihoda. Sada možeš proći njih 100-ak ili više da bi našao nekog tko se time bavi. Jednostavno je neisplativo i mnogi su završili u strašnim gubitcima iako su se time bavili generacijama. Znači nije zbog ne znanja, već su "ugušeni" od strane države.
Također, pojavila se hrpa igrača s potporom od strane politike koji su iz pohlepe dizali velike kredite koje im je država pomogla otplatiti, silna mehanizacija i ti su prvo uništili hrpu malih proizvođača kojih je bilo najviše, a zatim su sami propali jer o tome nisu imali pojma. Isto tako cijena otkupa je strašno pala jer se takmičiš sa uvoznim lobijem i mlijekom u prahu koje je jeftinije od vode. Troškovi u obliku proizvodnje, veterinara, lijekova, kredita su slomili mnoge koji su se pošteno bavili time. Država je uvela hrpu kriterija otkupa kakvoće mlijeka i mliječnih jedinica koje ako ne zadovoljiš ne možeš prodati mlijeko, samim time nemaš od kuda platiti troškove proizvodnje i kredit što znači da propadaš. Da bi zadovoljio kriterije moraš kupiti određenu stočnu hranu, a onda je dovoljno praitit trag tko je vlasnik te stočne hrane i s kime je kompanjon u ministarstvu te kako se vrti lova. I tako mic po mic smo uništili sve što je valjalo.
Time ne govorim da smo trebali ostati agrarno društvo, no kao zemlja smo imali velike mogućnosti da zadržimo dosta jaka sela i mala gospodarstva kao ključ poljoprivrede. No, mi smo napravili katastrofu jer smo potjerali iz poljoprivrede one koji su se godinama njome bavili i kojima se sve to jednostavno zgadilo. Znači ostali smo bez znanja i iskustva mnogih nepovratno...
Drugim riječima pohlepa mnogih, pa i poljoprivrednika koji su zbog toga stradali jer bi sa 10 krava prešao na 200 i onda ga to uništi, korupcija i politika posebice sa uvozom su najveći problem poljoprivrede. Vidite da nisam spomenuo poticaje jer o tome je nepotreno uopće bilo što reći, kako se daju i kome već i sami znadete. Vrte se milijade i milijarede koje idu onima koji nisu vidjeli zemlju godinama.
I ja slično razmišljam kao i ti. Osobe koje su se time bavile i nisu imale doticaja s poljoprivrednom su dobile ovlasti da određuje kako će se što raditi. Treba najprije obići ljude na terenu, pitati ih kakve probleme imaju, kako im pomoći. Ne možeš ti ljudima dati kredite, reći da male mljekare u EU ne prolaze, da se prave velike farme i kad si ih zadužio, uništio male proizvođače ostaviti ih same da se bore protiv uvoznog lobija i trgovačkih lanaca. Normalno da im ne možeš konkurirati cijenom kad iza njih stoji država i to se ne odnosi samo na mljekare nego se to može preslikati na bilo koji drugi proizvod. Zar je teško shvatiti na kojem principu oni posluju, dampinškim cijenama uništavaju domaće proizvođače, a onda kad ih unište mogu ti uvaliti proizvode sumljive kvalitete od ko zna kada i od kuda. Ti si ih onda primoran uzeti i platiti koliku ti god cijenu postave, jer drugog izbora nemaš. Evo pronašao sam podatak za 2018. godinu gdje je Hrvatska uvezla 1,15 milijardi eura više prehrambenih proizvoda nego što je izvezla. Sad zamislite koliki bi rast BDP-a na godišnjoj razini bio kad bi se to u narednih 10-tak godina izjednačilo. Ne bi se tada toliko pričalo ni o broju noćenja, ni broju dolazaka, niti broju automobila što su prešli granicu, niti o temperaturi mora i vremenskoj prognozi.
