markoli je napisao/la:
ian wright je napisao/la:
to je klasični problem konzervativaca. Normalna situacija je bila koje točno godine?
jer i ako odemo u godinu 1823 i nju postavimo kao normalnu godinu kad se znao red i sve je štimalo kako treba, ekipi iz recimo 1618. godine su oni nenormalni, raskalašeni, propederisani liberalni šmokljani i svijet je definitivno otišao u kua jer vidi razvratne žene, vidi joj se lakat, spalite bestidnicu na lomači, a i crnci se šeću okolo bez lanaca, smak svijeta
iskreni konzervativac bi trebao biti svoj na svome i najsretniji negdje u pećini ili na drvetu, da se sudara s majmunima i bori za najsočnije listove s grančice
Vidi cijeli citat
Ne bi ja tako dao definiciju konzervatizma. Konzervativac je onaj koji prepoznaje što je dobro iz prijašnjih generacija (možda je šok, ali nismo ni mi najpametniji ikad rođeni) i to se trudi očuvati. Nije nužno zatvoren promjenama. Zapadna civilizacija temelji se na grčkoj filozofiji, rimskom pravu i judeo-kršćanskom moralu.
Današnje društvo je relativističko. Sve je relativno - od morala do spola. Sve je relativno s obzirom na vrijeme. Jedina mjera vrijednosti sam ja. Argument za promoviranje određenih ideologija se u suštini svodi na "danas je 21. stoljeće". Progresom se može nešto nazvati kada postoji krajnji cilj ili vizija čemu težimo. Kako možemo nešto nazvati progresom kada stalno mijenjamo tu viziju ili taj cilj?
Odlično je G.K. Chesterton svojedobno napisao: “My attitude toward progress has passed from antagonism to boredom. I have long ceased to argue with people who prefer Thursday to Wednesday because it is Thursday.”
Vidi cijeli citat
Ovo je zanimljiv dio. Možemo primijetiti kako je napredno-progresvina ljevica s godinama promijenila svoje ciljeve, kako su se, da tako kažem, malo pogubili. Recimo, LGBT propaganda se dugo pozivala na različitost, tražila da se homoseksualce prihvati u njihovoj različitosti, a danas smatraju uvredom nekoga nazvati različitim. Sad je propaganda da su svi isti. Isto tako, znamo slušati kako je seksualna orijentacija privatna stvar i kako se nikome ne smije ulaziti u sobu, a upravo oni javno iznose svoju oriijentaciju, marširaju ulicama i širom otvaraju vrata svojih soba.
Nadalje, kad govorimo o feminizmu, on se prvotno borio za to da žene dobiju sva prava koja imaju i muškarci, ali kad se došlo do toga, sad to više nije dovoljno, nego se ide korak naprijed. Nameću se kojekakve ženske kvote, žene se nasilno gura u neke sfere gdje su muškarci s razlogom dominantni i opet se nastoji postići ta neka jednakost, iako je očito kako muškarci i žene nisu jednaki. Jednako su vrijedni, ali nisu jednaki.
Dotaknemo li se pitanja braka, opet imamo svojevrsni zaokret i mnogo kontradiktornosti. Napredno-progresivna ljeivca dugo je ismijavala brak, smatrala ga bezvrijednim komadom papira i ostavštinom nekih zaostalih vremena, a sad je silno ogorčena što se brakom smatra zajednica muškarca i žene i silno se bori da ise istospolne zajednice mogu zvati brakom. Nadalje, promoviraju samački život, emancipaciju žena, naglašavaju kako se ženu ne smije smatrati onom koja rađa djecu, kako joj karijera treba biti na prvom mjestu, a onda su ogorčeni kad se u nekom brakorazvodnom postupku dijete dodijeli ocu. Konačno, napredno-progresivna ljevica silno se zalaže za prava djece, iste one djece koja su po njima samo smetnja u ostvarivanju karijere, a, da apsurd bude potpun, promoviraju i ubojstvo te iste djece prije i nego dođu na svijet.
Ukratko, napredno-progesivna ljevica u raskoraku je sama sa sobom, sami sebi skaču u usta i dojam je kako ni oni sami više ne znaju za što se zapravo zalažu. Puno je tu kontradiktornosti i stavova koji su koliziji jedni s drugim.
[uredio Ante - 20. svibnja 2021. u 13:54]