Jugoslavene je htio stvorit kralj Aleksandar kratko tridesetih i kasnije više nitko. Komunisti uopće nisu imali aktivnu politiku "stvaranja" Jugoslavena

inače se ne bi dogodilo da nakon 73 godine Jugoslavije na popisu stanovništva 1991 imaš 3% Jugoslavena. U Hrvatskoj 2% Jugoslaveni, a 78% Hrvati

Kako politika "ceo svet protiv nas" i "bratstvo jedinstvo" gdje se hini da nije bitno tko si i da smo mi svi jedno nije pokušaj stvaranja Jugoslavena?

To što je prekratko trajalo da bi se izbrisala tisućljetna težnja hrvatskog naroda da bi imao svoju državu jer ima svoj identitet i ne želi biti ugnjetavan, ne znači da nije bilo pokušaja.

Ustvari, šta bilo pokušaja, imamo toga i danas kad se relativizira uloga agresora u Domovinskom ratu, kad nas se izjednačava.

da je postojala jasna namjera, prvo bi se zabranilo izjašnjavanje bilo kako drukčije nego Jugoslaveni

pričat o stvaranju Jugoslavena dok se u isto vrijeme potezom pera "stvaraju" Crnogorci, Muslimani i Makedonci - ne ide nikako

Fizio računaj da se nacija kao pojam pojavila na tragu tzv. nacionalno-integracijske ideologije tek u okrilju 19. stoljeća.

Nacije i države nisu bogomdane tvorevine koje postoje od pamtivijeka, već konstrukti formirani u određenom trenutku, slijedom stanovitih sociopolitičkih kretanja.

Primijenjeno na hrvatski slučaj, hrvatska država u današnjim okvirima nastaje 1943. u Jajcu, a najrecentniju potvrdu njene državnosti dobivamo sa Domovinskim ratom kada je ona u tim okvirima od velikosrpske agresije i branjena.

Hrvatski etnički genij, konture svojeg nacionalnog konstrukta, počeo je zadobivati nešto ranije, u drugoj polovici 19. stoljeća, dok je njegova izgradnjajoš uvijek u tijeku. Ljudi koji su u antičko i srednjovjekovno doba živjeli na prostorima koje obuhvaća današnja hrvatska država, ne mogu se smatrati pripadnicima hrvatske nacije u današnjem smislu, jer su oni bili članovi različitih plemenskih skupina koje je hrvatska historiografija, stoljećima kasnije – slijedom razvoja vlastite nacionalno-integracijske ideologije – učitala u okvire vlastite državnosti kako bi se suvremenoj hrvatskoj naciji dao snažniji povijesni legitimitet. To su to radile gotovo sve nacije 19. st. u okviru svojih nacionalno-integracijskih aspiracija. To što ovakve tendencije nisu ništa neobično, i dalje ne znači da su točne, odnosno da su činjenično utvrđene. U mnogim suvremenim nacionalnim historiografijama nedostatak faktografskih podataka nastojao se nadomjestiti upravo ovakvim intervencijama temeljenim na etnonacionalnim mitovima, i to po mogućnosti u religijskom ključu. Problem je u činjenici kako je ovakvo tumačenje historiografije dovelo do etnonacionalističkih nadmetanja - tko je stariji, prioritetniji narod na određenom prostoru što je dovelo do politike etničkog čišćenja i genocida diljem europskog kontinenta. Suvremena historiografija, ispod ovakvog mitološkog poimanja historiografije 19. st., je podvukla crtu, držeći je ostacima tzv. primordijalnog (tko je nastao prvi) svjetonazora, koji ima i dalje svoje mjesto u suvremenoj povijesti – ali isključivo kao romantičarsko, a ponajprije zaostalo promatranje socio-povijesnih kretanja.

Ideja da je hrvatska nacija katolička kao takva tu treba znati kako se vjernikom postaje isključivo kroz osobni odnos s Bogom, čime osoba ulazi u zajedništvo Božjeg naroda, dok njena pripadnost nekom narodu na povijesnoj razini – tzv. etnosu je u kristovskom smislu potpuno irelevantna. Povijest spasenja nas uči da se ne spašavaju narodi, već pojedinci, jer ulazak u Kraljevstvo nebesko ne garantira domovnica, već pravovjernost. 

Pa je li ti ne vidiš razliku? Kako može biti isto uspoređivati vrijeme htvatskog nacionalnog identiteta prije 1992. i nakon 1992. Pa to je preokret za 180 stupnjeva. Koji k će nam danas "kršćanstvo" u tome smislu u vrijeme kada su u HR Hrvati dominantni. 

Druga stvar je ono što se ne vidi, a to je stremljenje da danas više nije dovoljno biti pripadnikom hrvatske etnije, već se za pripadnost hrvatskoj etnije traži točno određeni ideološki način. 

O pojmu Jugoslavena moglo bi se mnogo... Ali meni to naknadno naricanje za stvaranjem jugoslavenske nacije je naknadna pamet. Kao što i ti tvrdiš da su priznati Crnogorci, Muslimani i Makedonci nakon 1945. nekako taj žal za neostvarivanjem jugoslavenske nacije se poklapa s ustavnim promijenama 1963. i 1974. Ako se netko prije toga i nadao da se neće pojaviti centrifuglane političke silnice, nakon ova dva ustava mu je postalo jasno da je maca pojela. A nakon reliziranog odvajanja republika, su neki politički jugonostalgičari u tu točku počeli upirati, kao da je zaživjelo integralno jugoslavenstvo e tada ne bi došlo do samostalnosti i odvajanja republika. 

Po meni su postojale dvije glavne grane Jugoslavena, prvo oni koji su iz mješanih brakova pa zbog familijarnih relacija su se tako izjašnjavali, i drugi, koji su se tako deklarirali iz ideoloških razlika, najčešče što nisu htjeli priznati da postoje razile unutar stanovnika SFRJ. Neki iz zlobe, neki iz ideološke privrženosti.

Ti ozbiljno dovodiš u pitanje zabranu izjašnjavanja ? Stvarno, nisam ovako nešto očekivao od tebe bar...

Nisu je u potpunosti zabranili jer kako bi onda bili nesvrstani, nego bi bili isti kao Staljin.

Mislim nevjerovatno je da ovo netko napise u današnje doba kada je poznato toliko podataka o raznim trovanjima, ubojstvima, premlacivanjima i slično čime se utjerivao strah svakome tko je bio Hrvat , katolik i slično ...

prvo, što imaju nesvrstani s nacionalnim izražavanjem?

 

drugo, daj to malo proširi sa Staljinom, pretvorio sam se u oko