@ian wright
ian wright je napisao/la:
Stepinac nije proganjan zato jer je Hrvat nego zato jer je vjerski poglavar. Komunisti su uvijek udarali na vjerske poglavare. Nakon rata su proganjali vjerske poglavare i katoličke i pravoslavne i muslimanske
više ovdje 11731
Vidi cijeli citat
Vidi cijeli citat
ne budi bijesan, nego pročitaj bar onaj članak koji sam ostavio gore
ma kakav dijalog, meni je samo dosadno
Vidi cijeli citat
Vidi cijeli citat
bravo Vile, to je bitno: vremenski kontekst. Nije isto 1945. i 1985.
isto kao što Hrvatska iz 2023. nije ista kao ona iz 1997.
Vidi cijeli citat
Ajde napokon si dao nekakav argument, doduše loš po tebe za cjelokupnu raspravu, ali pokazuješ naznake normalnog dijaloga u prvom citatu.
Na 404. stranici odmah na vrhu ovog tvog istraživačkog rada na koji se pozivaš:
"Ipak, u Jugoslaviji za vrijeme Tita nije bilo ni stranačkog pluralizma niti slobode mišljenja, a potencijalni kao i stvarni protivnici bili su ušutkavani i fizički uklanjani."
Na 407. stranici:
"Uz ideološki motiv crkvenog progona – Sovjetski Savez i Jugoslavija smatrali su se u marksističkom smislu kao društva na putu k ateizmu – u sluča ju Jugoslavije javlja se kao daljnji razlog i nacionalna obilježenost crkvi jer su velike vjerske zajednice pripadale uglavnom određenim narodnim grupama: pravoslavlje je obuhvaćalo većinom Srbe i Makedonce, katolicizam Hrvate i Slovence."
Na 430. stranici:
"Time se Tito u pitanju vjerskih progona dokazao fleksibilnijim i realistič nijim od Staljina, koji je na dugo vrijeme težio potpunom uništenju vjerskog života, u čemu je uspio samo površno. Na kraju nijedan od njih nije uspio, jer su nacionalne snage u Jugoslaviji kao i u Sovjetskom Savezu dobile potporu i od proganjanih crkava i tako, iako na vrlo različit način, dovele do pada socijalističkih sistema. - pokazuje isprepletenost i važnost religija s narodom što si negirao.
Stranica 409. je jako zanimljiva za ovu raspravu i tvoje tvrdnje:
"Tito je imao središnju vlast odlučivanja. Ipak, nije samo on bio odgovaran za sve političke aktivnosti. Uz njega su vladali Kardelj, Milovan Đilas (1911.1995.) i Aleksandar Ranković (1909. 1985.). Kao sekretari Centralnog komiteta imali su visoke položaje i suu smjeravali su razvoj zemlje. Utjecaj jugoslavenskih republika na središnji cu u Beogradu bio je slab." - toliko o federalizmu.
"Jačanje nacionalnih interesa na primjer preko crkvenih udruženja u jugoslavenskim repu blikama nikako nije bio cilj središnjice, naprotiv, nacionalizam tj. patriotizam je trebalo spustiti na razinu folklora i presvoditi krilaticom bratstvo i jedinstvo. Crkve kao institucije koje potpomažu i integriraju naciju, kako su u međuratno vrijeme prikazivane velike vjerske zajednice, kategorizirane su kao protudržavne. Titov cilj neposredno nakon rata bio je stoga te crkve svim sredstvima odstraniti iz društva i reducirati ih na privatni život vjerni ka. Metode za to bile su raznovrsne i fleksibilne ovisno o vjerskoj zajednici..." - objašnjava puštanje Himne i šahovnice na nekim dokumentima što ti shvaćaš kao slobodu "imaš grb sa šahovnicom na svakoj svjedodžbi, školskoj knjižici i drugim službenim dokumentima
imaš hrvatsku trobojnicu. Ima zvijezdu, ali to su hrvatske boje
imaš Lijepu našu koja se izvodi na svakom javnom događaju"
Na stranici 410:
"U prvim odlučujućim godinama izgradnje zemlje postupalo se beskompromisnije i bezobzirnije nego nakon uspostave sistema."
Na stranici 411:
"Protestno pismo hrvatskih biskupa Titu od 20. rujna 1945. koje je istovremeno objavljeno i kao pastirsko pismo, nabrojao je žrtve među kato ličkim klerom od početka “novoga poretka” u Jugoslaviji: 243 mrtvih, 169 zatočenih u logorima i zatvorima i 89 nestalih."
412:
"Za to su upotrebljene opće mjere kojima su vjerske zajednice istisnute iz javnog života: crkveni je tisak reduciran na minimum, crkveni zavodi za bolesne i siročad, škole i starački domovi stavljeni su pod državni nadzor tj. bili su zatvarani, teološki fakulteti isključeni su sa sveučilišta (na primjer 1952. u Zagrebu i Ljubljani), na stotine svećenika je uhićeno (od svibnja 1945. do ljeta 1976. najmanje 490 samo slovenskih svećenika), vjeronauk je ukinut kao obvezni predmet (izvan uobičajenih obveznih sati bio je još dopušten pod uvjetom da učenike prijave njihovi roditelji, što je davalo mogućnost da se na njih vrši pritisak)"
414:
"O jedinstvenoj politici prema crkvenim zajednicama u Jugoslaviji, osim cilja da se uništi vjerski život, stoga ne može biti govora."
429:
"S ciljem očuvanja privida, u Jugoslaviji su prema sovjetskom modelu u Ustav iz 1946. kao i u Vjerski zakon iz 1953. preuzete formulacije koje upu ćuju na spremno podnošenje vjera u zemlji, ali koje su u stvarnosti bile manipulirane. Namještenim sudskim procesima, smrtnim kaznama i uhićenjima nestali su hijerarhijski vođe najvećih vjerskih zajednica – katoličke i pravoslavne crkve, kao i islama. Sljedeći važan korak sastojao se u “kresanju” gospodarskih osnova religijskih zajednica. To se odnosilo i na promjenu u odnosu prema vjernicima o kojima je uglavnom ovisilo uzdržavanje svećenika zajednice." - baš su bili tolerantni i dopuštali svima da se izjasne.
428:
"Stoga su glavne ciljne grupe državnih napada bile, u prvom redu, najviše hijerarhije zajednica kao i svećenici koji su imali utjecaja na vjernike."
Valjda smo sada uspostavili bar da su vjera (Crkva) i narod isprepleteni i da je to dio identiteta nekog naroda.
Što se tiče "vremenskog konteksta" - ugnjetavali, ubijali i kažnjavali vjerske vođe i pripadnike baš okrutno tamo do 70-ih, a onda rekli nećemo više --- tako jako. I sve oprošteno, jedna cijela generacija zastrašena i ubijena, ali sad smo okej. I tebi je to argument?
Povlaštenost srba u Jugoslaviji sam već objasnio brojkama, valjda si pročitao taj post, ako hoćeš mogu ga kopirati, a i u ovom istraživanju autorica navodi: "...dok je u Srpsku pravoslavnu crkvu kao zemaljsku crkvu već zbog njezine strukture bilo lakše prodrijeti i oslabjeti je."(str.424) i
"Postupci UDBAe protiv vjerskih zajednica i cijeloga jugoslavenskog društva nešto su popustili nakon pada jugoslavenskog ministra unutar njih poslova Rankovića 1966. Predsjedavajući Savezne komisije Jovićević objasnio je 1967. princip utjecaja tajnih službi nad Srpskom pravoslavnom crkvom: UDBA je osobito čvrsto u rukama držala patrijarha Germana i spo menutu crkvu, ali to nije pridonijelo njihovu privilegiranom položaju" (str. 417) pa pretpostavimo s pravom kako su ipak bili u povlaštenijem položaju od naših jer dok su njihovog vrhovnog predstavnika "držali čvrsto u rukama" našem su sudili u montiranom procesu.
[uredio Fizio - 21. svibnja 2025. u 16:31]