RENATO GRANCIERI IZ POZNATE PJESME “OSAMDESETE” svratio je ovih dana u split
?
Sigurno vam to zvuči kao nešto puno poznato, tu vam je negdje “u
primozgu”, ali eto nikako da se precizno sjetite o kojim se to
splitskim likovima radi.
Iza tih imena kriju se Renato iz Australije i Špiro iz Općine, momci iz
kultne ekipe znamenitih splitskih glazbenika, koji su baš kao u skladbi
Marijana Bana “80-e”, tih godina žarili i palili podmarjanskim
frontama.
Eh da, Renato iz Australije se proteklih dana ponovno našao u svojem rodnom gradu, družio se s Duplinom “Izgubljenom generacijom”, pročešljao klupe na Rivi, napravio đir po Zenti i Baćama.
S Banom je popio kavu, čuo se s Belanom, s Hrepom
napravio duet “Mare” i dogovorio glazbeni napad na Šibenski festival,
ali i našao vremena da malo s nama prodiskutira o staro-novim danima.
Prošlo je podosta godina od 80-ih, koje su odnedavno aktualizirane i
Facebook grupom “Lude 80-e u Splitu”, koja broji više od tisuću članova
i stalno raste. No, energija cijele te generacije iz Renata, na svu
sreću, izišla nije.
Godine posebne energije
- Bile su to posebne godine, entuzijazam, neiscrpna energija, Riva
sa svojim klupama punim mladosti, “kuvanja” i glazbe kojom smo pokušali
probiti blokadu što je nametnuo Zagreb. Ma, ko je tada moga snimit
ploču, splitska dica su uvik bila najtalentiranija, ali svejedno, vrata
su nam bila zatvorena. Iz tog južnjačkog inata, našeg hajdučkog srca
rodio se zdravi val. Počelo je s frontama, bandovima, ja sam bio u
“Mačku”, stigli su onda i ostali. Masa se pokrenula i sve je odjednom
dobilo novi život - sjeća se Renato.
Nosile su se koledžice i majice s “koletom” živih boja, šminkeri i
pankeri su frktali jedni na druge, ali se nisu mlatili kao ova današnja
mladost. Sve se vrtilo oko glazbe, druženja, cura i Hajduka, svi su
živjeli posebnim ritmom.
No, godine su učinile svoje, svatko je otišao na neku svoju stranu,
Špiro put Kvarnera, “Đavoli” svatko svojim putem, Renato u Njemačku, a
potom i u Melbourne.
Od Tokija do Los Angelesa
Postao je vlasnik pogona za proizvodnju dizajnerskog namještaja i
brojnih ostalih lijepih svari, no svoj Split i glazbu zaboravio nije.
Dapače, s dalekog nam je juga donio “Neveru”, novi album koji je
stvorio s grupom Australaca i naših Hrvata rođenih daleko od zemlje
svojih djedova.
- Pjevušio sam nešto na hrvatskom i to se ludo svidilo mom producentu
Cameronu Mitchellu.
Njemu je taj naš splitski dijalekt zazvučao tako originalno, i mic po
mic stvorila se “Nevera” puna Splita, ljubavi, Hajduka, kamena,
Dalmacije... Malo sam ubacio australskog rocka i - hop, svidjelo se to
njima jako.
Imam i prateći band “Revolver”, naši ljudi rođeni dolje, s kojima ću
sneverat uskoro na hrvatskoj turneji. Dolazimo u šesti misec svi u
Split, pa ćemo u pohode po Lijepoj našoj. Album je s Mitchellovim
ambicijama otišao diljem svijeta, i može se naći od Tokija do L.A.-a.
To me jako raduje – kaže Renato.
tanja šimundić-bendić
foto: vladimir dugandžić / cropix
Renato s obitelji ne bježi od pomisli kako će se jednom ipak vratiti u svoj stari kraj. Cure su već velike, starija Eva završava kriminalistiku u Melbourneu, voljela bi u Hrvatskoj i doktorirati. Mlađa Carla je u srednjoj školi. Supruga Senka
radi u hrvatskom konzulatu. I svi oni žive glazbu. Renato, naime, sa
svojim “revolverašima” barem dva-tri puta mjesečno napravi koncert po
Australiji, domaći ih dočekaju s ovacijama. I, što je najvažnije, na
pjesmu s okusom splitske Rive svi se raspamete. Dobra vibra sve jezike
svijeta govori.