ZAGREB - Naslov i motiv za pisanje dvije su najzanimljivije pojedinosti vezane uz knjigu slovenskog komediografa, satiričara i humorista Žarka Petana o Josipu Brozu Titu, čiji je prijevod na hrvatski upravo objavljen.

Punih trideset godina pa je nakon Titove smrti i raspada Jugoslavije Petan objavio svojevrsnu Titovu kolaž-biografiju “Veseli diktator”, sastavljenu na temelju desetaka knjiga, novinskih članaka i povijesnih radova te razgovora s Titovim biografom Vladimirom Dedijerom. Iz biografije je, kako se čini, vidljivo kako autor kao da pokušava, tri desetljeća nakon izricanja optužnice, dokazati da je ono zbog čega je osuđen zapravo bila istina. Odnosno, da je, Petanovim riječima, cijeli Titov život bio “prava pravcata operetna melodrama”.

Petan, pritom, nema povjesničarskih pretenzija: većina anegdota i teza koje iznosi javnosti su već dobro poznate. Prije svega, to da je Tito bio bonvivan, koji se volio dobro odijevati i uz sebe imati zgodne žene. Jednu od svojih osnovnih teza, to da Tito, kao i mnogi zloglasni diktatori, svoj politički uspon duguje prirodnom talentu za glumu i kicoškom mentalitetu, autor pokrepljuje i detaljima iz njegova života. Dedijer mu je tako otkrio da je Broz prije Drugog svjetskog rata, dok je kao komunistički ilegalac živio u Zagrebu, od jednog glumca (navodno je to bio prvak HNK Dubravko Dujšin) naučio kako da “šminkom, bojenjem kose i sličnim kazališnim pomagalima posve izmijeni izgled”.

Tito se odijevao mondeno, naočale je nosio kako bi se uvjerljivije prikazao intelektualcem, a revolucionarima se pridružio zato što je po prirodi bio i prilično lijen. Svojoj je partizanskoj ljubavnici Davorjanki Paunović bio toliko privržen da je, nakon njezine smrti 1946., naredio da ju pokopaju u vrtu njegove beogradske rezidencije na Dedinju, gdje je bio i grob jednog od njegovih najdražih pasa.

Tko je podmetnuo Jovanku

Potencijalno zanimljiv dio knjige o Titovim ženama i ljubavnicama, također je prikazan plošno, a žene su tu prisutne samo kao dekor, gotovo isključivo kao seksualni objekti. Više se puta, primjerice, postavlja pitanje tko je Jovanku podmetnuo Titu, kao da je riječ o kutiji ukradenih cigareta, a i u odnosu s drugim ženama, ako je vjerovati izvorima koje navodi Petan, Tita je zanimao isključivo seks bez zaštite i sijanje potomstva diljem svijeta. Iz niza pokušaja da se dekonstruira i Titov imidž revolucionara, izdvajaju se dvije epizode. U jednom se poglavlju pokušava dokazati da je Tito sudjelovao u španjolskom građanskom ratu, ali je to krio jer njegova uloga u tome vjerojatno nije bila herojska. Postavlja se pitanje je li Tito možda imao udjela u masovnim likvidacijama brigadira Internacionalnih brigada, koje je naredio Staljin.

Priprema za predaju

Na drugom mjestu Petan, pak, navodi da mu je Dedijer ispričao kako se Tito za desanta njemačkih padobranaca na Drvar u svibnju 1944. već pripremio za predaju. Dok su njegovi suborci tražili izlaz iz planinske špilje, on je odjenuo novu uniformu, a njegova je ljubavnica skakutala oko njega i histerizirala, ponavljaujći da “Tito mora živjeti”, odnosno da se Nijemcima mora predati kao vrhovni partizanski zapovjednik, u svečanoj uniformi.

Jedna od posljednjih anegdota koje se navode, ona je o slovenskom svećeniku Frančeku Križniku koji je, par mjeseci pred Titovu smrt, dugo razgovarao s njime u ljubljanskom Kliničkom centru. Nedugo potom, svećenik je poginuo u sumnjivoj prometnoj nesreći u Njemačkoj, navodno zato što su ga se, kao neželjenog svjedoka, tajne službe željele riješiti.

Zbog manja originalnog istraživanja i analize, Petan ne postiže ono što si je postavio za cilj: demistifikaciju jednog umjetno stvorenog kultnog lika. Baš nasuprot tomu, ponavljanjem nekih općepoznatih mjesta, kao što su tvrdnje da je Tito bio veliki zavodnik i rasipnik, autor taj kult, zapravo, podražava, ne shvaćajući pritom da je najautentičnija osuda Titova lika i djela upravo ono od čega je krenuo: činjenica da je sistem koji je taj čovjek stvorio bio u stanju nekoga držati u zatvoru godinu i pol dana zbog mišljenja, ili zbog same optužbe da misli nešto što ne bi trebao.