Dakle, ovdje pocinje jos jedna najbolja ljubavna prica ikad…
Bilo je kasno navecer, kao i svaki dan Ona je legla u svoj jedini i najdrazi krevet i pocela razmisljat. Razmisljala je o deckima, razmisljala je kako nikad nije imala pravog momka i kako se nikad nije zapravo zaljubila. To joj je jedino falilo u zivotu, imala je 18 godina, a bila je najusamljenija cura na planeti, bar je ona tako mislila. Svaki dan bi visila po kaficima s svojim najboljim prijateljima, smijala bi se, a kod kuce plakala. Tako i tu vecer, suze su joj krenule niz obraz, svatila je da joj treba ono nesto, ono malo ljubavi…
Ujutro se probudila prilicno kasno, probudio ju je glas njene mame da se digne i da doruckuje. Bila je subota, pa se dogovorila s frendicom na jutarnju kavu i mali shoping. Dok su setkale po gradu, oci su joj zabljesnile, u izlogu je ugledala maicu koja je bila kao stvorena za nju. Odmah je usla unutra i kupila je, bila je presretna. Sjele su u obliznji kafic u kojem su stalno visile, dojurio je konobar i rekao: « Dvije kave s hladnim mlijekom?» Eto toliko su cesto visile tamo. Pocele su pripreme za navecer, sto obuci, gdje izaci, koga zvati itd. Odlucile su zvati jednog njihovog dobrog prijatelja Danijela da ide s njima. Danijel je pristao. Dok su pile kavu, Kristina (njena prijateljica) je uzviknula: «Eno Samanta!», to je bila njihova treca prijateljica, njih tri su bile ne razdvojne, kao sestre. Kad su se sve lijepo dogovorile, krenula je kuci da isproba odjecu za navecer. Kad je obukla onu maicu na sebe i uske traperice bila je odusevljena , prvi put je sebi bila zgodna.
Sutra ujutro cim je otvorila oci uzela je mobitel u ruke i da…pisalo je «1 novi sms», bilo je to od Njega, poslao joj je: «Da si kraljica od tisuce noci znao sam, ali da ces mi ukrasti srce, tu pao sam» Da ste joj samo vidjeli osmjeh na licu u tom trenutku, ona je bila najsretnija osoba na planeti, bar je ona tako mislila.
Brzinom munje se ustala iz kreveta, nazvala Kristinu, dogovorile su se za kavu za manje od sat vremena. Nabrzinu se otusirala, nabacila malo sminke i obukla se. Kristina ju je docekala u gradu s osmjehom na licu. Sjele su u kafic i pocela joj je pricati o Njemu. Svatila je da je to bila ljubav na prvi pogled, i dogodila se njoj, bas njoj. Dok je tako pricala s Kristinom zazvonio joj je mobitel, On zove. Ruke su joj se znojile, srce kucalo, mislila je da ce se onesvjestit, nekako se pribrala i javila se. Pitao ju je kad je moze vidit, da nemoze vjerovat ali da misli da se zaljubio u nju i da je mora ubrzo vidjet. Ona mu je rekla da mogu navecer.
Tako je i bilo, ona se skockala, a on je dosao po nju. Taj tren kad su se ponovo pogledali ostao je zapisan u zvijezdama, dugo su se gledali, zatim ju je poljubio u obraz i vozio, vozio, ona je htjela da je odvede sto dalje, dalje od svih, da su samo njih dvoje. Tako je i bilo, odveo ju je na plazu, na pjescanu plazu, ponio je pokrivac. Legli su, ispod milijun zvijezda, gledali u puni mjesec, odjednom su se okrenuli jedno prema drugome, polako glave su im se priblizavale, usne su im se spojile, ljubili su se, za nju je to bilo nesto naljepse sto joj se u zivotu dogodilo, taj osjecaj, taj covjek. Osjecala se kao da ne postoji nista drugo osim njih dvoje, u tom trenu dobila je krasan dar, smijala bi se i plakala. Sretna je zato sto to ima, ali tako se boji da ce to izglubit . Ljubili su se dugo, dugo…
Osjecali su se kao da se godinama poznaju.
Od te veceri, Ona i On su nerazdvojni, svaku sekundu slobodnog vremena provodili su zajedno, vise se Kristini ni Samanti nije javljala, zaboravila je na sve prijatelje, samo joj je on bio u glavi, samo je njega voljela. Prolazili su mjeseci i mjeseci, njihova ljubav svakim danom bila je sve veca. Mislili su da ih nista ne moze rastaviti.