Paraliza sna se obično prvi put javlja u adolescenciji, s najvećom učestalošću u 20-im i 30-im godinama života. Epizoda može trajati nekoliko sekundi ili minuta, nije po život opasna, ali većina ljudi je doživljava kao izrazito neugodno iskustvo. Obično se događa neposredno nakon usnivanja ili prije razbuđivanja.
Definira se kao trenutačna nemogućnost osobe da pomiče udove, trup i glavu iako je posve svjesna. Smatra se da nastaje zbog pogreške mozga u usklađivanju između stanja svijesti i paralize voljnih mišića. Osoba je potpuno svjesna, ali zadržava paralizu voljnih mišića koja je svojstvena REM fazi spavanja.
Kada spavamo, tijelo ulazi i izlazi iz REM faze. Mozak šalje naredbu mišićima da se opuste i ulazimo u stanje potpune opuštenosti. Ovo je stanje neophodno za ograničavanje fizičkih pokreta. Paraliza sna događa se kada tijelo ima 'problem' s tom tranzicijom. Budni smo, ali mišići ne uspijevaju izaći iz stanja mirovanja i potpune opuštenosti.
Dok su paralizirani, ljudi često vide neobične sjene ili pojave i čuju sablasne zvukove. Ponekad se to kombinira s osjećajem da vas netko izvlači iz kreveta, osjećate se kao da lebdite ili pak osjetite vibracije koje prolaze tijelom. Mnogi osjete očaj i uhvati ih panika ili tjeskoba jer nisu u stanju vrištati ili micati se.
Ovaj fenomen je iskusilo 7,6% ljudi, a neki od njih iskusili su ga i više puta u životu. Postoji mogućnost i da ste to doživjeli, ali da se toga ne sjećate.