Sportnet forum

Ja! Izuzetno kvalitetan novinar koji se ne boji istraživati niti jednu temu!

ima odlicno vodi emisiju,sve otvoreno govori,najjaci je kad zove neke osumnjicene,a na pretnje svima veli nema problema ja sam tamo pa me nadjite

 predobra emisija

to je jedino sta gledam na onoj sugavoj novoj

valjda ga nece ukinut, previse istine covjek prikaze

nije to bas uobicajeno u lijepoj nasoj

ROBERT VALDEC

Nikad dosta akcije i ljubavi

Voditelj TV emisije Istraga govori o obuci u elitnoj izraelskoj akademiji za osobne čuvare, boravku u kampu Legije stranaca te o događajima s ratišta na Zapadnoj obali, u Afganistanu i Iraku, gdje je upoznao svoju drugu suprugu, rusku novinarku Dariju Aslamovu

Napisala Tanja Vučičević
Snimci: Ivan Posavec i obiteljski album

Otkako je postao voditelj emisije Istraga, koja se petkom prikazuje na Novoj TV, tri pokretna telefona zagrebačkog novinara Roberta Valdeca - dva službena i jedan privatni - ne prestaju zvoniti. Znani i neznani čestitaju mu na vrlo gledanoj emisiji, koju od lanjskog rujna, kad se počela prikazivati, do danas prati 750.000 poklonika kriminalističkih priča utemeljenih na stvarnim događajima. Uz reprizu subotom, Istraga sveukupno ima oko milijun gledatelja. Robert, pak, primajući čestitke, pokušava objasniti da ih treba uputiti Andreju Rori, bivšem uredniku HTV-a, autoru i producentu Istrage, koja je projekt producentske kuće Core Media. No, gledatelji ga i dalje nazivaju.
- Možda je stvar u mojem imidžu: na TV ekranu izgledam opasno i tajnovito, u skladu s temama koje nudimo. Izgleda da sam u namjeri da i izgledom zaintrigiram gledatelje, uspio i više no što sam htio. Privatno sam sve samo ne takav - govori 42-godišnji istraživački novinar-slobodnjak, koji se kalio u zagrebačkim dnevnim novinama - Večernjem i Jutarnjem listu. Kao ratni reporter pratio je događanja na Zapadnoj obali u Izraelu, javljao se iz Pakistana tijekom američkog napada na Afganistan prije četiri godine, bio je u Bagdadu kad je prije dvije i pol godine napadnut Irak. Zbog priče o obuci osobnog čuvara za VIP klijente u sklopu elitne izraelske Academy Security School lani je prošao zahtjevnu obuku koje se ne bi posramili ni komandosi... Sve u svemu, Robert
Valdec ipak nije baš tako miran momak kakvim bi se htio predstaviti. Još kao klinca odraslog u zagrebačkoj Mesničkoj ulici, više ga je privlačilo društvo lokalnih "cugera" i "štemera", nego vršnjaka s kojima je pohađao osnovnu školu u Varšavskoj ulici. Njegova majka Viktorija, šefica restorana u tvrtki Astra, grozila se takvog društva, a sin joj je uzalud objašnjavao da su mu marginalci zanimljiviji od kolega iz razreda. Ni njegov otac Franjo, prometni tehničar koji je radio u francuskoj ambasadi, nije bio zadovoljan sinovim izborom prijatelja. A kad ga je "lupio" pubertet, postalo je još gore: izbačen je iz nekoliko srednjih škola zbog nediscipline. Na kraju je, veli, nekako završio srednju strojarsku školu "Rade Končar" i preko veze se upisao na zagrebački Strojarski fakultet.
- Prekinuo sam studij na drugoj godini jer sam se oženio i postao otac. S prvom suprugom Vesnom, mojom vršnjakinjom koja je radila u jednoj zagrebačkoj banci, upoznao me zajednički prijatelj, slikar Vladimir Vrljić Ankin. Vjenčali smo se 1985., a godinu dana kasnije rodila nam se kći Dora. Sina Roberta Zvonimira dobili smo 1989., pa sam se zbog supruge i djece morao uozbiljiti i zaposliti - govori televizijski voditelj.

Susret u Islamabadu

Ipak, zbog navike da istjeruje pravdu, iako ga je to stajalo i radnog mjesta, promijenio je desetak zaposlenja, najdulje se zadržavši u odjelu konstrukcije alata tvornice RIS, te u osiguranju francuske ambasade. Početkom 1994. primili su ga u gradsku rubriku Večernjeg lista, a na natječaj za mlade novinare javio se na nagovor šansonijera Zvonka Špišića, za kojeg je, krateći cjelonoćna dežurstva u francuskoj ambasadi, pisao tekstove za pjesme. Ponosan je na svoj tekst "Moj mačak ima rascufana vuha" koji je šansonijer prije nekoliko godina uglazbio i pjevao na krapinskom festivalu.
Nije dugo trebalo da ambicioznog Roberta Valdeca iz Večernjakove gradske rubrike prebace u unutarnju politiku. Pratio je vojnu tematiku pa je često putovao u inozemstvo s delegacijama Ministarstva obrane. Sklopivši korisna poznanstva na Bliskom istoku, ondje se istaknuo kao ratni reporter.
- Na Zapadnoj obali najopasnije je bilo proći nadzorne točke, gdje su me s podignutim rukama i naprtnjačom punom fotografske opreme vojnici držali na nišanu, sumnjajući da sam bombaš-samoubojica. Kad sam jednom prilikom uspio proći izraelsku nadzornu točku i krenuti prema palestinskoj, gdje također prvo pucaju, a tek onda pitaju tko ste, u najnezgodniji trenutak zazvonio mi je mobitel. Nazvao me sin Robert Zvonimir. Zanimalo ga je ima li u Izraelu sličica Pokemona koje je skupljao. Obećao sam sinu da ću ih svakako pronaći, a u sebi sam molio Boga da Palestinci ne zapucaju - priča voditelj Istrage.
Profesionalan uspjeh i ovisnost o uzbuđenjima na terenu bili su pogubni za njegov brak. Počelo je "pucati po šavovima" jer sa suprugom Vesnom nije mogao podijeliti iskustva s ratišta. Kad se vratio u Zagreb, htjela je s njim pričati o svojim problemima kod kuće koje je morala rješavati sama. Zbog njegovih čestih izbivanja odgajala je djecu poput samohrane majke i nije joj bilo do razglabanja o tome što se događa na udaljenom kraju kugle zemaljske. Shvatio je koliko griješi tek 2001., kad je bilo prekasno, veli. Ne bi li ipak nešto poduzeo, Robert Valdec te je godine prešao u Jutarnji list, na urednički posao u gradskoj rubrici, kako bi što više bio s obitelji. No, ondje nije dugo izdržao. Čim je u jesen te godine postalo jasno da je američka intervencija u Afganistanu pitanje dana, Robert Valdec krenuo je u Pakistan, najbližu točku odakle se, izvan domašaja talibana, moglo izvještavati. "K vragu i brak", kazao je sebi, "kad se sprema rat".
U pakistanskoj prijestolnici Islamabadu te jeseni upoznao je svoju drugu suprugu, 36-godišnju Dariju Aslamovu, novinarku najtiražnijih ruskih novina Komsomolska pravda.
- Sreli smo se u jedinom hotelu gdje se točio alkohol, pa je to mjesto bilo omiljeno okupljalište ratnih izvjestitelja. Otpratio sam je do njezinog hotela pokušavši je navabiti u postelju ekskluzivnim materijalom iz Peshawara, kamo sam odlazio. To je gradić u nezgodnom dijelu Pakistana, nedaleko od granice s Afganistanom, odakle se švercalo oružje za talibane i opijum za narkotržište. No, ta prekrasna Ruskinja nije nasjela. Morao sam joj obećati da ću je sutradan odvesti u Peshawar. Tako je i bilo, a Daria i ja na kraju smo ipak "zabrijali" - govori Robert Valdec.
Prema njihovom prešutnom dogovoru, to je trebala biti avantura. No, ruska novinarka ipak je nedugo potom došla na vikend u Zagreb. Pa još jedan u Italiju, Češku, Austriju... Oboje su u svojim redakcijama počeli tražiti da ih se pošto-poto šalje gdje god je bilo rata. Na terenu su dijelili samo hotelske sobe, ne i podatke. Kad je posao u pitanju, ruska novinarka i njezin dragi ljuta su konkurencija.
Kako se njihova ljubavna priča razvijala, tako je on dvojio treba li i formalno okončati svoj klimav 17-godišnji brak i s Darijom ući u novi? Osim toga, dijelila ih je i jezična barijera (i danas se sporazumijevaju na engleskom). Daria Aslamova također se uplašila svojih osjećaja, to više što je iza sebe imala propali brak u kojem je rođena njezina danas 10-godišnja kći Sonja.
- Sporazumno sam se razveo potkraj 2002., a s Darijom, odnosno Dašom, kako je zovem, vjenčao sam se 29. siječnja 2005. u Zagrebu. Nakon prve bračne noći, otpratio sam je u zračnu luku jer se ona vraćala u Moskvu: prije vjenčanja dogovorili smo se da ćemo zbog karijera, njezine kćeri i moje djece
iz prvog braka, živjeti odvojeno. Dogovorili smo i strogo pridržavanje bračnih zavjeta, pogotovo onog o vjernosti jer smo oboje veoma ljubomorni.

Zajednički u akciju

Njegova supruga potom mu je u Moskvi napisala dirljivo pismo u kojem se prisjeća što su, prije vjenčanja, zajedno prošli. Objavljeno je u Komsomolskoj pravdi, a jedan primjerak novina dobio je i Robert. Kad mu je prevela pismo, i njega je začudio podatak da su zajedno bili u 15 država i 33 grada diljem svijeta, ljubili se u 40 hotela i restorana u inozemstvu, ne računajući Zagreb i Moskvu...
- Telefonski računi i dalje su visoki. Daša i ja zajedno provedemo barem tjedan mjesečno, u Hrvatskoj, Moskvi ili negdje drugdje... Nedavno je u Hrvatsku dovela svoje roditelje, Mihaila i Ljudmilu, književnika i umirovljenu menadžericu, da upoznaju zetovu domovinu. Ne govore engleski, a ja još nisam svladao ruski, no mislim da sam se svidio puncu i punici. Darijinu kćer Sonju upoznao sam prije tri godine, u Pragu. Prihvatila me kao frenda, dobro se slažemo - kaže televizijski voditelj.
Dobiju li on i Daša dijete, ta će beba zacijelo biti "leteća" , jer će više vremena provesti u zrakoplovu, na relaciji Zagreb-Moskva, nego na tlu, dodaje voditelj. On će do kraja ove sezone voditi emisiju Istraga, paralelno radeći kao PR (osoba za odnose s javnošću) tvrtke Hiko gdje se zaposlio lani, a potom će, zbog "crva v' riti", veli, nastaviti po starom - izvještavati s ratnih područja. Dakako, putovat će od nemila do nedraga sa svojom suprugom, koja jedva čeka da krenu u akciju.