Rusi su već ima tjedan dana pred tim Vodyaneom i Opytneom a ovi ih praše svaki dan jer debili napadaju frontalno. Što se tiče Makiivke i Novovodyanea, Rusi drže dio Makiivke do rijeke, a Novovodyane su zasad uzeli ali vidićemo koliko će trajat taj push iako sumnjam da će Rusi moć dalje. U Pavlivki su izbačeni i sad su na prilazima gradiću. Ne znam zašto su Ukrajinci stali nakon onih silnih osvajanja, naravno da je bitno da se učvrsti oslobođeni teritoriji, ali vjerovatno su tu veliki utjecaj imali jesen i kiše. 

Jesen, kise, zagube, cinjenica da sve treba proci kroz 3 ostecena mosta, a na kraju krajeva nesto se i Ruse pita. Prve su rezerviste tamo poslali da bi kopali rovove dok profesionalci drze prvu crtu. Prva crta je pukla, ali kod druge vec je bila spremna obrana. 

Gledao sam taj video gdje tenkista leti u zraku 50ak metara. Ne razumijem uopce sto su tu Rusi pokusavali. Ima na snimci jedan tenk, na istom mjestu tek jedan napusteni/ostecen BTR i sa strane kroz sumicu vidi se nesto malo pjesastva. Sto su mislili, da ce uzeti gradic/selo od 2500 stanovnika sa tom silom? Jesu li poslali jednu satniju u smrt da opipavaju teren? Koja je to logika? 

Ruska ratna doktrina, nema tu logike....

https://twitter.com/RusichKroatisch/status/1588300371364966400 

Eto na svijetu ima ovakvih debila. Poljaci koji se bore u ruskoj nacistickoj jedinici vijuci njemacke paganske simbole, a sve to promovira neki Hrvat koji je prema njegovom opisu na profilu obicni nacista.

 

U svim sukobima i nakon sukoba se pojavljuju takvi koji podržavaju suprotnu stranu. Prvo mi pada  na pamet  Hugenoti koji su emigrirali u Canadu, nisu bili zadovoljni novonastalom situacijom i odlaze, priklanjaju se suprotnoj strani. Talijanaši, Mađaroni, Orjunaši... a uvijek ima onih koji individualno iz nekog razloga. Npr Renato Petrov, porijeklom iz Poljane na otoku Ugljanu, s roditeljima odrastao u Benkovcu i 1991. se okrenuo na njihovu stranu. Pokojni Vladimir Jagar, obavještajac JNA koji je u okviru KOS-ove akcije Štit, 1990. potajno snimio razgovor s njegovim susjedom, tadašnjim  ministrom odbrane Martinom Špegeljem. Špegelj je imao  povjerenje u Jagara jer je bio dobar prijatelj s njegovim pokojnim ocem Karlom koji jedan od rijetkih od rijetkih koji su u travnju 1945. uspjeli pobjeći iz Jasenovca.  Povjerenje je bilo toliko da je Jagara, s kojim se mjesecima nalazio, čak postavio za jednog od glavnih ljudi koji su vodili stvaranje budućeg Zbora narodne garde (ZNG), ne sluteći da je njegov susjed ostao vjeran JNA, odmah nakon togaminirana mu je rodna kuća u Starom Gradcu.