Sila nije jedan od elemenata, iako je daleko od nebitnog. U danasnjem, civiliziranom svijetu, da bi postao drzava, izmedu ostaloga (teritorija kojeg kontroliras, celnika drzave itd.) moras imati medunarodno priznanje. 

Ne govorim o tome da moras biti u UN-i  ali moras biti priznat od strane drugih drzava i uspostavljene diplomatske odnose s drugim drzavama. I iako je sam pojam "drzave" nedefiniran i ponekad nejasan, oko ovoga se svi slazu. Kosovo je priznato od strane 100+ drugoh drzava, a i Hrvatska je bila priznata od strane nekih drugih drzava prije samog "sluzbenog" priznanja 15.1.1992.

Donbass i Luhansk nisu, Sjeverni Cipar nije, Juzna Osetija nije, Nagorno-Karabah nije, Transnitrija nije, Somaliland nije itd da dalje ne nabrajam. Svi ti teritoriji imaju "silu", odnosno kontrolu nad svojim teritorijem, ali nemaju medunarodno priznanje i ako nitko ne misli da si ti drzava, onda to realno ni nisi.. 

OK, moramo razlikovati pojmove "država" i "međunarodno priznata država". (Vidim da sam i ja napravio tu grešku i pogrešno postavio pitanje, uvažavam tvoju napomenu.)

Država je monopol sile neke vlasti na nekom području nad nekim ljudima, ništa više. Pod silom ne mislim na obranu od vanjskog napada. Hrvatska je država jer može sve nas, stanovnike Hrvatske, silom prisiliti da poštujemo hrvatske zakone. A mi stanovnici nemamo pravo na takvu silu. Po toj općeprihvaćenoj stručnoj definiciji, države su i Somalija i Somaliland.

Međunarodno priznata država je država koja je priznata od drugih država. To nam je svima jasno. Somalija to jest, Somaliland to nije. (I to je ono šta si ti mislio. Kosovo to jest, Južna Osetija to nije. Točno.)

Moje pitanje je jednostavno. Koje uvjete to Donbas i Lugansk moraju ispuniti da bi bili međunarodno priznati? Dakle, zanimaju me koji su to uvjeti koje su Hrvatska ili Kosovo ispunili, a Donbas i Lugansk nisu.

Nemojmo zaboraviti 2 bitne stvari. Baš poput Donbasa i Luganska, Hrvatska nije čekala međunarodno priznanje da se počne braniti i uspostavljati vlast na svom području. Baš kao šta su se Donbas i Lugansk međusobno priznali, tako su na početku Hrvatsku priznali samo Litva i Slovenija, i same nepriznate. Prva priznata država koja nas je priznala bila je Ukrajina, u prosincu 1991. To nikako ne znači da je Hrvatska imala pravo braniti se tek od prosinca 1991. Valjda se oko toga svi slažemo. Dakle, Donbas i Lugansk imaju pravo na obranu svog teritorija. Reći da ukrajinska vojska može ući u Donjeck i Lugansk je isto ko reći da je JNA mogla ući u Hrvatsku, a to nitko od nas ne bi nikad rekao.

Druga bitna stvar, nemojmo misliti da međunarodno priznanje dolazi zbog toga šta međunarodna zajednica uvažava prava naroda na svoju državu. Međunarodno priznanje je vrlo često stvar interesa. Nitko te neće priznati, osim ako mu nije u interesu ili ako ga stvarna situacija na terenu ne prisili.

Pogledajmo samo koje europske države nisu priznale Kosovo - to su, recimo, Rusija, Ukrajina, Gruzija, Španjolska, Moldavija, Cipar, Azerbejdžan... Ima ih još, ali jasno nam je šta je zajedničko ovim nabrojanima - sve imaju svoju verziju Kosova pa ne žele otvarati Pandorinu kutiju. Službena politika same Ukrajine u vezi statusa Kosova je da Ukrajina poštuje teritorijalni integritet Srbije.

Moje pitanje je jednostavno. Koje uvjete to Donbas i Lugansk moraju ispuniti da bi bili međunarodno priznati? Dakle, zanimaju me koji su to uvjeti koje su Hrvatska ili Kosovo ispunili, a Donbas i Lugansk nisu.

Nemojmo zaboraviti 2 bitne stvari. Baš poput Donbasa i Luganska, Hrvatska nije čekala međunarodno priznanje da se počne braniti i uspostavljati vlast na svom području. Baš kao šta su se Donbas i Lugansk međusobno priznali, tako su na početku Hrvatsku priznali samo Litva i Slovenija, i same nepriznate. Prva priznata država koja nas je priznala bila je Ukrajina, u prosincu 1991. To nikako ne znači da je Hrvatska imala pravo braniti se tek od prosinca 1991. Valjda se oko toga svi slažemo. Dakle, Donbas i Lugansk imaju pravo na obranu svog teritorija. Reći da ukrajinska vojska može ući u Donjeck i Lugansk je isto ko reći da je JNA mogla ući u Hrvatsku, a to nitko od nas ne bi nikad rekao.

Druga bitna stvar, nemojmo misliti da međunarodno priznanje dolazi zbog toga šta međunarodna zajednica uvažava prava naroda na svoju državu. Međunarodno priznanje je vrlo često stvar interesa. Nitko te neće priznati, osim ako mu nije u interesu ili ako ga stvarna situacija na terenu ne prisili.

Pogledajmo samo koje europske države nisu priznale Kosovo - to su, recimo, Rusija, Ukrajina, Gruzija, Španjolska, Moldavija, Cipar, Azerbejdžan... Ima ih još, ali jasno nam je šta je zajedničko ovim nabrojanima - sve imaju svoju verziju Kosova pa ne žele otvarati Pandorinu kutiju. Službena politika same Ukrajine u vezi statusa Kosova je da Ukrajina poštuje teritorijalni integritet Srbije.

iz ustava sfrj 1974

 

 

Žao mi je, ali krivo tumačiš taj članak ako misliš da on kaže da je Hrvatska imala ustavno pravo na otcijepljenje. Članak koji citiraš samo kaže da su narodi imali (valjda 45-e) pravo na otcijepljenje pa su na temelju tog prava odlučili da će ipak živjeti u zajedničkoj državi. Nigdje u Ustavu iz 74-e se ne spominje nikakvo pravo na otcijepljenje pojedine republike niti se spomije ikakva procedura. Ustav kaže da republike samo međusobnim sporazumom mogu mijenjati svoje međusobne granice (dakle, dijelovi Hrvatske nisu mogli postati dijelovima Srbije samo tako), ali članak 5 jasno kaže da se granice SFRJ mogu mijenjati samo pristankom svih republika. Dakle, nema razlike između Hrvatske i Donbasa po pitanju ustavnosti njihovog proglašenja nezavisnosti.