Skopje, ma da, slažem se to za jezik da je to tako si i ranije objasnio.
Pa postavljam pitanje: kako si Ukrajinac (ili Crnogorac u crnogorskom slučaju) ako ne govoriš ukrajinski, ne ideš u ukrajinsku crkvu, nego, eto, rodio si se u Ukrajini pa si Ukrajinac iako ti je materinji ruski (ukrajinski ne razumiješ baš), a crkva ti je ruska? (Isto tako imaš neke koji su Crnogorci, a kažu da im je materinji srpski, vjera... Nemaš takvih Hrvata, ako i imaš, s pravom ih smatramo redikulima). Imaš npr. neke koji su bili Crnogorci sve do crnogorske samostalnosti, a sad su Srbi. Svašta ima na tim popisima. Jesu li i ovi u Ukrajini takvi, nemam pojma.
https://sr.m.wikipedia.org/sr-el/%D0%94%D0%B5%D0%BC%D0%BE%D0%B3%D1%80%D0%B0%D1%84%D0%B8%D1%98%D0%B0_%D0%A6%D1%80%D0%BD%D0%B5_%D0%93%D0%BE%D1%80%D0%B5
Što se Hmeljnickog tiče, tko ti kaže i da u doba Kijevske Rusije nije bilo već takvih razlika. Riječ je bila o jednom ogromnom teritoriju, sa slabim prometnim vezama rekao bih. Ono što im je bilo zajedničko bila je vjera i kultura sigurno, a jezik je ipak bio sličan ako već nije bio isti.
Poljaci i Litvanci su svoje podanike pravoslavne vjere zvali "narodi Rusa", a i nas su sve npr. Venecijanci zvali "Schiavoni". Među ovim što čitah, pronađoh da je tendencija u to vrijeme bila seljenje na istok (prema sebi sličnijima) što svjedoči o nekom zajedničkom identitetu.
https://en.m.wikipedia.org/wiki/Ruthenian_Uniate_Church
Ovaj prostor je inače slabo obrađen na fakultetskoj razini u Hrvatskoj tako da je ovo sve "kućna radinost" i, općenito, izazovno područje gdje po zanatu treba biti oprezan i otvoren za mnoge mogućnosti.
Sretan Božić! :)
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda