ian wright je napisao/la:
sve te analize "tko bi trebao biti za koga na temelju jezika" padaju u vodu na primjeru npr. Harkova koji je ruskojezični grad i koji se suprotstavio ruskoj agresiji. Da se osjećao proruski na temelju jezika, ne bi se (o)branio
stvari su puno kompliciranije
Vidi cijeli citat
U cijeloj Ukrajini, osim na Krimu, većinsko stanovništvo su Ukrajinci.
Svi oni znaju ukrajinski.
Neki ga ne govore, tj. nije u svakodnevnoj komunikaciji, sve to ima svoje zašto kad se pogleda povijesna pozadina tog prostora.
Prema Papa B. karti reklo bi se da ukrajinski nitko ne zna na jugu i istoku Ukrajine - ali nije tako.
No povijesnim pregledom jasno odakle simpatije za Ruse, pogotovo tamo, i pogotovo prije 2022.
Koliko sam proučio, u Ukrajini su (od samostalnosti) zbilja bile dvije struje: jedna za bliže odnose s Zapadom (ali bez prekida veza s Rusijom), a druga za status quo (bliski odnosi s Rusijom, sa Zapadom manje bitno)
Ovi prvi su Juščenko/Timošenko, a drugi Kučma/Janukovič
Lom nastaje kad je Janukovič prekinuo pregovore s EU
Bi li Ukrajini bilo bolje ili gore, tko zna, ali ja mislim da je bilo kakav mir bolji od bilo kakvog rata, a Zapad sigurno ne bi napao Ukrajinu, pa vi pišite što hoćete
Nije se Harkov ili Harkiv, ili bilo koji drugi grad obranio samo zato jer se osjećao proukrajinski, već jer je obrana bila jača nego napad: ako nema oružja onda džabe sve. Primjer Hersona. Mislim da su ih tu Rusi uhvatili na spavanju. U Harkivu ipak nisu, tamo su ih očekivali.
Sve u svemu, rat još traje, Rusi napadaju, Ukrajinci se brane, a na kraju "tko je jači taj tlači"
Je li Ukrajincima bolje se nagodit dok još imaju čime, možda diplomatskim putem vratiti teritorij ili i dalje se zaduživat na Zapadu, vodit rat samo u Ukrajini i ginut ne znam
Treba tu izračunat, a bojim se da Ukrajinci uopće ne računaju, već računaju neki drugi za njih
Sve da sutra izbace Ruse, ostaje zemlja razorena ratom, sa svim problemima koje je imala i prije rata, te i dalje opasnog susjeda koji se ne bi lako pomirio s takvim rezultatom
Tipično hrvatski rekao bih, o tim "sitnicama" se ne razmišlja, "lako ćemo"
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda