Dule Savic je napisao/la:
Ne znam dida, ocigledno se nase vidjenje autenticnog razlikuje...Tirke
jeste bio poznat po tome sto je zonglirao sa loptom po celoj Cuburi,
jeste zasio ocevu Karadjordjevu zvezdu na dres, Dunster
jeste bio strastven golubar (sto je na Cuburi, Crvenom Krstu i Dorcolu i dan-danas tradicija), Dr Milutin Ivkovic
jeste bio komunjara a u Beogradu pre drugog rata
jeste zivela znacajna jevrejska kolonija. Seljancica Rosa je bila u tom outfit-u, ali ni uz najbolju volju ne mogu da vidim kako to ne doprinosi autenticnosti - valjda se ne ocekuje da se posle dve nedelje u gradu nosi poput Milene Pavlovic Barili? Sto se uzrecice "Bog te video" tice - cela prica se sa razlogom vrti oko toga - naime grupa navijaca je reprezentativcima poslala telegram sa sledecom rimom: "Jugoslavijo, Bog te video u Montevideo - ugruvaj Urugvaj!". Sta je tu toliko "pseudo" ja i dalje nisam u stanju da vidim.
Vidi cijeli citat
Otprilike sam već sve o tome rekao - lošim i klišeiziranim komponiranjem faktografskih autentičnosti i "autentičnosti" dobiješ filmsku neautentičnost.
Od Tirketa koji voli žonglirati po Čuburi ne praviš Tirketa koji svako malo u filmu žonglira i usput repetitivno odrađuje superherojske gegove (pogodi vedro vode koje polije bricu i krčmara, pa nikom ništa, pa onda pogodi banderu i sjebe struju u cijelom kvartu, pa nikom ništa); od Tirketa koji zašije očev orden na dres ne napraviš Tirketa koji svako malo petlja nešto s ordenom, nego to iskoristiš za jednu snažnu metaforu na najprikladnijem mjestu, od Dunstera goluboljupca ne napraviš poluidiota kojem golub Radivoje sastavlja ekipu i koji ide po Radivoja na banderu usred noći u maniri cirkuskog akrobata preko eto baš tu slučajno postavljene daske (kako, zašto); Milutinca komunistu i ljevičara ne postaviš u situaciju u kome mu netko dobacuje da je "komunjara" jer je to vokabular 90-ih, a ne 20-ih i 30-ih (tada bi mu netko eventualno dobacio da je boljševik ili crveni), od Židova trgovca kao nesumnjivog elementa beogradske čaršije ne napraviš manekenski "ispeglani" lik s kovrčicama koga nemotivirano trpaš gdje god stigneš i još ga onda snimaš u krupnim kadrovima nebili svoju multikulti tezu zakucao u mozak gledatelja kao da već nije shvatio isforsiranu poantu, "seljančicu" Rosu iz unutrašnjosti ne uparadiš kao prosječnu prostitutku već pri dolasku u veliki grad (e baš su se tako oblačile siromašne seoske rođakinje iz unutrašnjosti Srbije početkom 30-ih); efektnu uzrečicu (bogtevideo) koja je u nekakvom sloganskom smislu
forte čitavog filma ne raubaš na svakome koraku kad ti nedostaje inspiracije za nešto drugo, nego je štedljivo čuvaš za kontekst u kojem će stvarno biti ono što i treba biti -
punch line iliti po naški zakucavanje...
Eto, to su ti te "pseudoautentičnosti" u filmskom smislu na temelju samo ovih par primjera, a ima ih na tone.
I vrtimo se lagano u krug... pa ću se ja lagano izblendati da ne davim više pučanstvo sa svojim
duškokoraćevskim diskursom.

(hvala Đorđe, hvala

)