Srbija
General je napisao/la:
- Pazite, nekima od njih su preci još pre 300, pa i 400 godina naselili te prostore, ali oni i dan-danas govore srpski i svako od njih zna koje je prezime porodica nosila i koja je krsna slava kuće bila... - napominje Dragan Milosavljević, predsednik Udruženja srpsko-turskog prijateljstva koje se zove, a kako bi drugačije, nego: „Inat"! Vidi cijeli citat
...vecina tih dolazi iz ove pokrajine...koji je NYC??? ajde profesore priznaj...ti si onaj u cizmama...mozes se sakrivati po americi, ali pronasao sam te...
...da i ja konacno nesto bubnem na ovu temu...
Sv. Dušan ubiva predstavu
Na film ’’Sveti Georgije ubiva aždahu’’ čekalo se gotovo dvadeset godina. Porođajne muke su, kao što znamo , manifestovane na više načina, a najčešće je spominjan nedostatak novca. Nedostatak dobrog scenarija niko nije spominjao. Podsetimo se da je predstava, kada se pojavila izazvala interesovanje mnogih profesionalnih i amaterskih ansambala, a igrana je i u inostranstvu (B. Lečić ju je režirao u Grčkoj). Pojavila se tih godina u lepom društvu ’’nacionalno osvešćenog’’ tetara. Bile su to godine ’’Sentandrejske rapsodije’’, ’’Kolubarske bitke’’, ’’Valjevske bolnice’’ i drugih predstava koje su nagoveštavale ’’dešavanje naroda’’. Svima njima (osim svevremenskoj, i svakako najboljoj u ovom društvu, ’’Sentandrejskoj rapsodiji’’) matrica je bila ’’Srpska trilogija’’ , s manje ili više uspeha. Žanrovski , ’’Sveti Georgije’’ jeste melodrama sa značajnim akcentom na ratno-patriotskom tonu. Štaviše, rekao bih da je ratna drama bila u prvom planu, a s razvojem radnje lična drama sa svim obeležjima trougla sve više je dolazila do izražaja.
Pošto je poređenje neizbežno, pogledajmo u čemu se razlikuje ovaj filmski ’’Georgije’’ i koliko je ta razlika uticala na to da film bude bolji (ili lošiji) od pozorišne verzije.
U predstavi je početak tog trougla (Đorđe – Katarina – Gavrilo) gotovo neprimetan. Sam njegov nastanak je više u naznakama, akcentima koji pozorišni reditelji toliko vole. Film taj trougao postavlja eksplicitno, ali i nevešto. Na peronu stanice, Katarina u trenutku ’’menja stranu’’ i umesto da pođe za svojim potporučnikom kog je čekala, invalidom Gavrilom, ona se odmah opredeljuje za Đorđa. Razumljivo je da filmski jezik traži pojednostavljeno izražavanje, ali opet ne baš toliko očigledno, pa čak i neuverljivo.
Učitelj je u filmu slep. Nisam siguran da je u originalnom tekstu drame on slep, ali u svim verzijama koje sam gledao, takav nije bio.
Ono po čemu se ova drama razlikovala od mnogih jeste izvanredno oblikovan i karakterisan lik poručnika Tasića. Na tom liku mnogi glumci su se proslavili, ali i slomili zube. Gledao sam odlične interpretacije, odnosno tumačenja. U filmu je Tasić unapređen u kapetana prve klase i predstavljen kao napaljena budaletina.
Nema Grka, doktora, koji je vrlo značajan lik u drami.
Međutim, najveća i suštinska razlika jeste razrešenje filma. U drami je pisac postupio izvanredno tako što je jedan trougao razrešio drugim. Poručnik Tasić, reagujući impulsivno i štiteći svog narednika, tragičnu svađu Đorđa i Gavrila razrešava ubijajući Gavrila. U filmu kapetan Tasić gine tako što takoreći ispari od direktnog pogotka granate – i nikom ništa. Međutim, i to bi se moglo razumeti, da nema kraja koji je u imanentnom raskoraku sa dramom – invalidi i zdravi vojnici kreću zajedno u nekakav napad i ginu svi. Kraj primereniji melodrami, ali do zla boga patetičan, bez mere i ukusa. I jedno i drugo Kovačević je umeo da pokaže u velikoj meri, bar do ovoga filma.
Film je pravljen sa pretencioznom ambicijom da bude istorijski događaj, dugo očekivan spektakl, delo koje je moralo da bude snimljeno, itd, itd. kako su već najavljivali producenti i krugovi bliski njima, stvarajući milje za uspeh i famu.Kada je već tako, pogledajmo šta je sve u istoriografskom smislu, a pre svega vojničkom, neprecizno, nedosledno pa i netačno. Zbog čega to otvaram? Zato što mnogobrojni istorijsko-arhivski dokumenti i beletristika beleži izvanredno poznavanje ratne veštine, taktike i vojničkog zanata srpske vojske, gde je bilo nemoguće praviti greške, proizvoljnosti i gruba pojednostavljenja i improvizacije kakve su u filmu viđene. Rovovska vojna u Mačvi bila je obeležena izvarednom fortifikacijom, ratnom disciplinom i neprocenjivim iskustvom vojske koja je već treću godinu bila u ratnoj zbilji.
-Ispred podgrudobranskih zaklona stajale su puške u soškama, u trenutku žestoke neprijateljske paljbe! Kao da je reditelj baražnu artiljerisku paljbu iznad glava naših ratnika bila dekoracija, a ne smrtonosna kiša, a sami ratnici kicoši koji čekaju da prođe oluja pa da se dohvate oružja.
-U pešadijskom rovu našla su se i dva topa! O tome kako su nakrivo bila postavljena ta dva topa ne vredi ni trošiti reči. Podsećam da srpska vojska nije imala rovovske topove i da se oni pojavljuju u obliku minobacača tek u drugoj polovini rata. Poljskoj artiljeriji nije bilo mesto u prvom borbenom rovu nikada i nikako – ako ništa drugo, zbog mogućnosti zarobljavanja. Reč je, dakle, o budalaštini koju ne bi napravio ni jedan komandir odeljenja. Topovi i vojno-državna imovina uopšte u vojsci Kraljevine Srbije bili su dragocenost i čuvali su se kao oči u glavi. Ni čuturica nije smela da bude ostavljena neprijatelju.
-Dolazak Kristine na liniju fronta je nemoguć, kao ni bilo kog civila. Ko god je bio u borbenom obezbeđenju ratne prostorije, dobro zna da se ona obezbeđuje objavnicama, predstražom i svim drugim oblicima borbenog obezbeđenja, gde se noću puca bez upozorenja.
-No, sve to (koliko god bilo nedopustivo u svakom smislu reči) nije ništa u odnosu na završni napad (’’juriš’’) srpskih vojnika. To, jednostavno, nije bilo moguće niti se radilo noću. Noću su eventualno najpribraniji, najveštiji vojnici mogli puzeći da nekako prodru do nekog neopreznog stražara i otmu ’’živi jezik’’. Masovni napad streljačkog stroja, uz nepodnošljivu galamu, muziku, zveckanje opreme, razgovor i tako dalje, neverovatno je i neodgovorno nepoštovanje fakata i bezobrazno shvaćena umetnička sloboda – pa čak i potcenjivanje znanja publike. Ako je i od filmadžija, mnogo je.
Scenografija i kostimografija najvećim delom filma ostavlja gledaoca pod utiskom da posmatra ratnu verziju ’’Crnog Gruje’’. Na tome bih se zaustavio jer je mnogo detalja koji potvrđuju to zapažanje.
Glumci? Nataša Janjić svakako uverljiva i primeranog habitusa u svakom delu svog lika. Glumac koji igra Gavrila ne bi trebalo da bude zapamćen ni u kom smislu jer jednostavno ne mogu da ga zamislim kao srpskog oficira. Lazar Ristovski potvrđuje da je trenutno najbolji glumac srpskog duhovnog prostora, vulkan neverovatno kontrolisane i pribrane energije.
Najveća prepreka uspehu ovog filma je, paradoksalno, Dušan Kovačević, saradnik na scenariju. Nije prvi put da se bavi onim što mu nije posao. Setimo se ’’Larija Tompsona’’, odličnog komada i trapave režije, ali i najnovije ’’Generalne probe samoubistva’’. Kao da je novopečeni akademik pomislio da je nezamenjiv kada je tumačenje njegovih dela u pitanju. Umesto da Sv. Georgije ubije aždahu onako kako smo naučili i znamo, sv. Dušan je proburazio na najosetljivijim mestima svoju predstavu, zarad produkcijskih ciljeva. Srđan Dragojević (nadobudni reditelj koji bi da svaki film napravi tako da mu bude kultni, a zaboravlja se da je pisao scenario za ljigu ’’Slatko od snova’’), bio je tu dobro plaćeni realizator u senci moćnog scenariste. Propuštena je još jedna prilika da dobijemo bar delić slike veličanstvene epopeje. U međuvremenu, ostaje nam da povremeno gledamo ’’Marš na Drinu’’, film koji je napravljen da traje. Film ’’Sv. Georgije ubiva aždahu’’ imaće svoje mesto u istoriji naše filmske umetnosti kao ilustracija nerealnih visokih ambicija i realno niskog zanatskog dometa...i mnogo potrošenih para, čime producenti ne bi trebalo da se hvale,uzevši sve u obzir.
Na film ’’Sveti Georgije ubiva aždahu’’ čekalo se gotovo dvadeset godina. Porođajne muke su, kao što znamo , manifestovane na više načina, a najčešće je spominjan nedostatak novca. Nedostatak dobrog scenarija niko nije spominjao. Podsetimo se da je predstava, kada se pojavila izazvala interesovanje mnogih profesionalnih i amaterskih ansambala, a igrana je i u inostranstvu (B. Lečić ju je režirao u Grčkoj). Pojavila se tih godina u lepom društvu ’’nacionalno osvešćenog’’ tetara. Bile su to godine ’’Sentandrejske rapsodije’’, ’’Kolubarske bitke’’, ’’Valjevske bolnice’’ i drugih predstava koje su nagoveštavale ’’dešavanje naroda’’. Svima njima (osim svevremenskoj, i svakako najboljoj u ovom društvu, ’’Sentandrejskoj rapsodiji’’) matrica je bila ’’Srpska trilogija’’ , s manje ili više uspeha. Žanrovski , ’’Sveti Georgije’’ jeste melodrama sa značajnim akcentom na ratno-patriotskom tonu. Štaviše, rekao bih da je ratna drama bila u prvom planu, a s razvojem radnje lična drama sa svim obeležjima trougla sve više je dolazila do izražaja.
Pošto je poređenje neizbežno, pogledajmo u čemu se razlikuje ovaj filmski ’’Georgije’’ i koliko je ta razlika uticala na to da film bude bolji (ili lošiji) od pozorišne verzije.
U predstavi je početak tog trougla (Đorđe – Katarina – Gavrilo) gotovo neprimetan. Sam njegov nastanak je više u naznakama, akcentima koji pozorišni reditelji toliko vole. Film taj trougao postavlja eksplicitno, ali i nevešto. Na peronu stanice, Katarina u trenutku ’’menja stranu’’ i umesto da pođe za svojim potporučnikom kog je čekala, invalidom Gavrilom, ona se odmah opredeljuje za Đorđa. Razumljivo je da filmski jezik traži pojednostavljeno izražavanje, ali opet ne baš toliko očigledno, pa čak i neuverljivo.
Učitelj je u filmu slep. Nisam siguran da je u originalnom tekstu drame on slep, ali u svim verzijama koje sam gledao, takav nije bio.
Ono po čemu se ova drama razlikovala od mnogih jeste izvanredno oblikovan i karakterisan lik poručnika Tasića. Na tom liku mnogi glumci su se proslavili, ali i slomili zube. Gledao sam odlične interpretacije, odnosno tumačenja. U filmu je Tasić unapređen u kapetana prve klase i predstavljen kao napaljena budaletina.
Nema Grka, doktora, koji je vrlo značajan lik u drami.
Međutim, najveća i suštinska razlika jeste razrešenje filma. U drami je pisac postupio izvanredno tako što je jedan trougao razrešio drugim. Poručnik Tasić, reagujući impulsivno i štiteći svog narednika, tragičnu svađu Đorđa i Gavrila razrešava ubijajući Gavrila. U filmu kapetan Tasić gine tako što takoreći ispari od direktnog pogotka granate – i nikom ništa. Međutim, i to bi se moglo razumeti, da nema kraja koji je u imanentnom raskoraku sa dramom – invalidi i zdravi vojnici kreću zajedno u nekakav napad i ginu svi. Kraj primereniji melodrami, ali do zla boga patetičan, bez mere i ukusa. I jedno i drugo Kovačević je umeo da pokaže u velikoj meri, bar do ovoga filma.
Film je pravljen sa pretencioznom ambicijom da bude istorijski događaj, dugo očekivan spektakl, delo koje je moralo da bude snimljeno, itd, itd. kako su već najavljivali producenti i krugovi bliski njima, stvarajući milje za uspeh i famu.Kada je već tako, pogledajmo šta je sve u istoriografskom smislu, a pre svega vojničkom, neprecizno, nedosledno pa i netačno. Zbog čega to otvaram? Zato što mnogobrojni istorijsko-arhivski dokumenti i beletristika beleži izvanredno poznavanje ratne veštine, taktike i vojničkog zanata srpske vojske, gde je bilo nemoguće praviti greške, proizvoljnosti i gruba pojednostavljenja i improvizacije kakve su u filmu viđene. Rovovska vojna u Mačvi bila je obeležena izvarednom fortifikacijom, ratnom disciplinom i neprocenjivim iskustvom vojske koja je već treću godinu bila u ratnoj zbilji.
-Ispred podgrudobranskih zaklona stajale su puške u soškama, u trenutku žestoke neprijateljske paljbe! Kao da je reditelj baražnu artiljerisku paljbu iznad glava naših ratnika bila dekoracija, a ne smrtonosna kiša, a sami ratnici kicoši koji čekaju da prođe oluja pa da se dohvate oružja.
-U pešadijskom rovu našla su se i dva topa! O tome kako su nakrivo bila postavljena ta dva topa ne vredi ni trošiti reči. Podsećam da srpska vojska nije imala rovovske topove i da se oni pojavljuju u obliku minobacača tek u drugoj polovini rata. Poljskoj artiljeriji nije bilo mesto u prvom borbenom rovu nikada i nikako – ako ništa drugo, zbog mogućnosti zarobljavanja. Reč je, dakle, o budalaštini koju ne bi napravio ni jedan komandir odeljenja. Topovi i vojno-državna imovina uopšte u vojsci Kraljevine Srbije bili su dragocenost i čuvali su se kao oči u glavi. Ni čuturica nije smela da bude ostavljena neprijatelju.
-Dolazak Kristine na liniju fronta je nemoguć, kao ni bilo kog civila. Ko god je bio u borbenom obezbeđenju ratne prostorije, dobro zna da se ona obezbeđuje objavnicama, predstražom i svim drugim oblicima borbenog obezbeđenja, gde se noću puca bez upozorenja.
-No, sve to (koliko god bilo nedopustivo u svakom smislu reči) nije ništa u odnosu na završni napad (’’juriš’’) srpskih vojnika. To, jednostavno, nije bilo moguće niti se radilo noću. Noću su eventualno najpribraniji, najveštiji vojnici mogli puzeći da nekako prodru do nekog neopreznog stražara i otmu ’’živi jezik’’. Masovni napad streljačkog stroja, uz nepodnošljivu galamu, muziku, zveckanje opreme, razgovor i tako dalje, neverovatno je i neodgovorno nepoštovanje fakata i bezobrazno shvaćena umetnička sloboda – pa čak i potcenjivanje znanja publike. Ako je i od filmadžija, mnogo je.
Scenografija i kostimografija najvećim delom filma ostavlja gledaoca pod utiskom da posmatra ratnu verziju ’’Crnog Gruje’’. Na tome bih se zaustavio jer je mnogo detalja koji potvrđuju to zapažanje.
Glumci? Nataša Janjić svakako uverljiva i primeranog habitusa u svakom delu svog lika. Glumac koji igra Gavrila ne bi trebalo da bude zapamćen ni u kom smislu jer jednostavno ne mogu da ga zamislim kao srpskog oficira. Lazar Ristovski potvrđuje da je trenutno najbolji glumac srpskog duhovnog prostora, vulkan neverovatno kontrolisane i pribrane energije.
Najveća prepreka uspehu ovog filma je, paradoksalno, Dušan Kovačević, saradnik na scenariju. Nije prvi put da se bavi onim što mu nije posao. Setimo se ’’Larija Tompsona’’, odličnog komada i trapave režije, ali i najnovije ’’Generalne probe samoubistva’’. Kao da je novopečeni akademik pomislio da je nezamenjiv kada je tumačenje njegovih dela u pitanju. Umesto da Sv. Georgije ubije aždahu onako kako smo naučili i znamo, sv. Dušan je proburazio na najosetljivijim mestima svoju predstavu, zarad produkcijskih ciljeva. Srđan Dragojević (nadobudni reditelj koji bi da svaki film napravi tako da mu bude kultni, a zaboravlja se da je pisao scenario za ljigu ’’Slatko od snova’’), bio je tu dobro plaćeni realizator u senci moćnog scenariste. Propuštena je još jedna prilika da dobijemo bar delić slike veličanstvene epopeje. U međuvremenu, ostaje nam da povremeno gledamo ’’Marš na Drinu’’, film koji je napravljen da traje. Film ’’Sv. Georgije ubiva aždahu’’ imaće svoje mesto u istoriji naše filmske umetnosti kao ilustracija nerealnih visokih ambicija i realno niskog zanatskog dometa...i mnogo potrošenih para, čime producenti ne bi trebalo da se hvale,uzevši sve u obzir.
SuperSport HMNL: Square na svom terenu traži dovršetak iznenađenja, Osijek ima druge planove
Desetkovana Minnesota izbacila Jokića: 'U Srbiji bismo svi dobili otkaze'
Littlerov spektakl u Aberdeenu: Veliki preokret protiv Humphriesa za preuzimanje vrha ljestvice
Dinamo ima plan za ljetni prijelazni rok: PSV pripremio devet milijuna eura za stopera Modrih
Argumenti Srbije sutra pred sudom |
|||
| 16. april 2009. | 01:00 -> 18:47 | Izvor: B92, FoNet | |||
|
Beograd, Brazilija -- U
Hag je je poslato više od hiljadu stranica pravne argumentacije i
dokumenata za učešće Srbije u raspravi o nezavisnosti Kosova pred
Međunarodnim sudom pravde. Podsetimo, Generalna skupština Ujedinjenih nacija pozvala je Međunarodni sud pravde da se kroz "savetodavno mišljenje" izjasni o tome da li je nezavisnost Kosova u skladu sa međunarodnim pravom. Iz vojne štamparije u Beogradu, u Hag je poslato 30 kompleta pisanog podneska Srbije koji čini oko 350 stranica na kojima su izloženi pravni argumenti Srbije i dodatnih 700 stranica sa relevantnim dokumentima. Među njima, su mape Srbije i Kosova od turskog vremena do današnjih dana, prevodi relevantnih odredaba Ustava i zakona, ali i podsećanje na bombardovanje Jugoslavije, formiranje OVK-a. Pravni zastupnik Srbije u tom procesu Saša Obradović kaže za B92 da se u tom dokumentu nalazi i pravna analiza Rezolucije 1244. “Zatim, mi dajemo jedan prilično razvijen pregled principa teritorijalnog integriteta, kao jednog od osnovnih principa na kome je danas zasnovan sistem Ujedinjenih nacija i dokazujemo da jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova nije u skladu sa tim principom", kaže Obradović. "Dajemo jedan prilično detaljan prikaz Rezolucije 1244 i dokazujemo da ova deklaracija nije u skladu sa tom rezolucijom i ne samo sa rezolucijom, kao pravni dokumentom, već sa tim međunarodnim pravnim režimom koji je uz saglasnost Beograda uspostavljen na Kosovu i Metohiji”, naveo je on. U pravnom timu Srbije, osim domaćih eksperata za međunarodno pravo, nalaze se i tri stranca - Argentinac Marselo Koen, Nemac Andreas Cimerman i Britanac Malkom Šo. Očekuje se i da će učešćem u raspravi Srbiju podržati i zemlje koje nisu priznale nezavisnost Kosova. Spisak zemalja koje žele da učestvuju u raspravi sud će objaviti u ponedeljak. B92 nezvanično saznaje da će Srbiju podržati Rusija i Kina, nekoliko latinoameričkih zemalja, evropske zemlje koje nisu priznale Kosovo, a argumentaciju protiv nezavisnosti sudu bi mogla da uputi i neka islamska zemlja. Saša Obradović navodi da je veoma bitno da se i druge zemlje uključe u taj proces. “Od tih država se ne očekuje da pred sudom izlože tako detaljnu pravnu analizu i, pre svega, činjenično stanje, kako je Srbija izložila, jer ovde su činjenice, ovde se dešavala kriza, ovde se dešavao sukob”, kaže Obradović. “Ne može se, recimo, očekivati od Kine da tako detaljno piše o onome šta se dešavalo na Kosovu i Metohiji, ali je veoma važno da te države izlože svoje stavove o principu teritorijalnog integriteta, o principu prava na samoopredeljenje, o principu suvereniteta, da kažu šta misle”, rekao je on. Kada je reč o kosovskoj strani, nju će zastupati britanski međunarodni stručnjak Majkl Vud, a zvanična Prištini na podršku pred sudom prvenstveno računa na Veliku Britaniju i Francusku. Zanimljivo je da je zastupnik Britanije u ovom procesu Čarls Kroford, koji je zastupao Hrvatsku u sporu sa Srbijom, a zastupnik Francuske je Alan Pele, koji je zastupao Bosnu i u sporu sa Srbijom. Kosovske vlasti su već danas saopštile da su optimisti po pitanju procesa u Hagu, a zamenik premijera Kosova Hajredin Kuči za B92 kaže da je uveren u uspeh kosovskih vlasti, jer iza argumenata Prištine stoji odličan pravni tim. “Mi imamo dobar tim, mi smo se pripremili, ali ne samo zato što imamo legalno pravo i demokratsko pravo koje ima jedan narod da bude samostalan kao i Kosovo, a i imamo i dobar tim koji treba da predstavi jedan dobar dokument, koji će da bude odlučujući”, kazao je Kuči. “Mislim da će ovaj slučaj da bude razrešen, biće jedan argument manje za Vladu Srbije protiv Kosova”, rekao je on. Podnošenjem pisanih podnesaka međunarodnom sudu pravde završava se tek prva faza u procesu koji se već danas naziva istorijskim. U drugoj fazi procesa, državama koje će u njemu učestovati omogućava se da do 17. jula 2009. daju komentare na stavove drugih učesnica u raspravi. Konačno, u završnoj fazi, sud će organizovati i usmenu raspravu. Jeremić: Istorijski proces Ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić je ocenio da će proces pred Međunarodnim sudom pravde po zahtevu Srbije biti istorijski. “Ovo je prvi put u istoriji Međunarodnog suda prave da se razmatra legalnost akta o secesiji. Dakle, ono što sud bude odlučio u našem slučaju, imaće karakter presedana za svaki budući pokušaj secesije na svetu”, kaže Jeremić.
“Ovo je u svakom slučaju istorijski slučaj pred Međunarodnim sudom pravde. Za Srbiju je izuzetno važan, ali mislim da će on imati veliku važnost, kažem, i za mir i stabilnost i međunarodne odnose u svetu u XXI veku”, očekuje on. Pravo na izjašnjavanje o ovom slučaju imaju sve zemlje članice Ujedinjenih nacija. Na strani Srbije su, kako tvrdi Jeremić, neke vrlo uticajne zemlje sveta, ali biće ih i na strani Prištine. Taj sud će 17. aprila saopštiti koje su sve zemlje, pored Srbije, podnele mišljenje o legalnosti jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova. Prema pisanju medija iz Prištine, argumente su pripremile i kosovske institucije. Dokument prištinskog tima, predvođenog britanskim i međunarodnim stručnjakom Majklom Vudom, ima dva dela na oko 500 strana. Sastanci sa latinoameričkim liderima Ministar spoljnih poslova Srbije Vuk Jeremić razgovarao je sa ministrom inostranih poslova Brazila Selsom Amorimom o daljim diplomatskim naporima Srbije u odbrani suvereniteta i teritorijalnog integriteta i nastojanjima da ne dođe do novih priznavanja nezavisnosti Kosova. Kako je saopšteno, Jeremić se na konferenciji ekonomskog foruma u Brazilu sastao i sa drugim ministrima spoljnih poslova latinoameričkih zemalja. Jeremić je, kako navode diplomatski izvori, od njih zatražio nastavak podrške u borbi za očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Srbije, uključujući i u procesu pred Međunarodnim sudom pravde. Prema diplomatskim izvorima, Jeremić je sa svojim sagovornicima razgovarao i o uspostavljanju intenzivnije ekonosmke saradnje i produbljivanju opštih bilateralnih odnosa. |
A ovi sto komentarisu na b92, ne znam samo kako se isti mogu uopste nazvati Srbima... Koji god pokusaj nase vlasti urade da bi sacuvali Kosmet, uvijek se prokomentarise jako lose... Mislim zar nisu Jeremic i Tadic zasluzili kakvu takvu podrsku zbog truda da sacuvaju Kosmet u gotovo izgubljenoj situaciji? I to rade potpuno diplomatski i mirnim metodama. Medjutim za bagru koja pise to opet nije dosta... Mozda takav postanes kad ti je kandidat za predsjednika onaj Narkoman... Postanes ona najveca flegma...
- Najnovije
- Najčitanije


Jakirovićeva i Pandurova utrka za Premier ligu: Sve staje u zadnje kolo, Tigrovi love povijest
40 min•Originalno

Dinamo ima plan za ljetni prijelazni rok: PSV pripremio devet milijuna eura za stopera Modrih
1 sat•Nogomet

SuperSport Premijer liga: Samo Zadar i Šibenka znaju svoju poziciju, ostali nastavljaju borbu za mjesta
1 sat•Košarka

Potpuni raskol u Real Madridu: Igrač zabranio treneru da mu se obraća i zatražio izbacivanje iz momčadi
3 sata•Nogomet

Gorica - Dinamo: Novi prvak održava visoku formu za finale SuperSport HNK-a
3 sata•Nogomet

Desetkovana Minnesota izbacila Jokića: 'U Srbiji bismo svi dobili otkaze'
4 sata•Košarka

Littlerov spektakl u Aberdeenu: Veliki preokret protiv Humphriesa za preuzimanje vrha ljestvice
5 sati•Ostali sportovi

KRONOLOGIJA: PSG - Bayern 5:4 (Liga prvaka, polufinale)
2 dana•Nogomet

Gorica - Istra 1961: Poznate su početne postave, Erceg predvodi Turopoljce, Prevljak Puljane
3 dana•Nogomet

Sven Šunta potpisao višegodišnji profesionalni ugovor s Dinamom
19 sati•Nogomet

SuperSport HNL nagrade: Totalna Dinamova dominacija u travnju, Modri odnijeli sve nagrade
2 sata•Nogomet

Stani, srce, stani! Završnica Premiershipa nije za one slabih živaca
22 sata•Originalno

KRONOLOGIJA: Gorica - Istra 1961 1:0 (SHNL)
3 dana•Nogomet

Prvo pravilo u nogometu: Nemoj se zaljubiti u igrača koji je došao na posudbu
17 sati•Originalno

SuperSport HMNL: Square na svom terenu traži dovršetak iznenađenja, Osijek ima druge planove
4 sata•Nogomet






