Režijska "pismenost" se da iščitati na više razina - dramaturškoj, montažnoj, glumačkoj, načinu postavljanja scena, kutevima snimanja, objektivima kojima se snima, adekvatnom korištenju scenografije, kostimografije, zvuka..., i što je najvažnije, zajedničkoj kompoziciji svega toga, odnosno izgledu cjeline, u kojoj za oko više od svega zapinje ono "vizualno".
Po većini tih kriterijia meni je Čarlston daleko superioran Montevideu, s time da ne mislim niti da je Čarlston sjajan film. On je to samo na mahove. Više obećava nego što uspijeva konstantno održati razinu, ali spram usiljene, beskrvne predvidljivosti Montevidea, Čarlston je kao što sam već rekao dovoljno bizaran, dinamičan, duhovit i vizualno virtuozan, tako da po meni zaslužuje daleko bolje ocjene od Bjelogrlićevog kič igrokaza.
Jebiga, bolji je producent i glumac, nego režiser. Možda nauči s vremenom, a možda i ne. Mada mislim da je skupa s Srđanom Dragojevićem "umjetnički" debelo u recesijskom trendu.

Ja nisam filmski kriticar, ali mi je sasvim jasno da se u kontekst rezijske pismenosti i to pozitivan nikako ne moze staviti film cija dramaturgija "traje" 20 minuta, jer je to uslov svih uslova svega ostalog...mozda je tebi "Montevideo" predvidiv jer si procitao knjigu (i ja sam, ali mi to uopste ne smeta, naprotiv), ali mu se ni scenografija, ni kostimografija (pogotovo!) ni zvuk ne mogu dovesti pod neki veci znak pitanja. Sto se scenografije tice, ona "Cubura" iz filma je radjena po autenticnim fotografijama, stadion BSK, to sve jeste tako izgledalo pocetkom tridesetih, kao sto su Mosa Marjanovic, Tirke, Milena Pavlovic Barili, Jaksic, Milutinac i ostali autenticni likovi, tako da teza o "pseudoautenticnosti", barem po meni, nikako ne stoji.

Imam predrasude kada je rec o novom srpskom filmu, oni filmovi iz 80-ih su neprevazidjeni, da ih ne citiram...
Ukusi su razliciti, ali meni je bez konkurencije rola Aleksandra Berceka u Decku koji obecava...
PS: Ko god je gledao Montevideo kaze da je film vise nego dobar....

Bercek je sjajan glumac, a Decko koji obecava je mozda dobra paralela, jer kako on oslikava jedan kontekst Beograda pocetkom osamdesetih isto tako i Montevideo oslikava (po meni vise nego uspesno, ali evo dida ima suprotno misljenje) Beograd kraja dvadesetih i pocetka tridesetih...moja je topla preporuka.

Kao što sam već rekao, "dramaturgija" Čarlstona ne "traje" pola sata, nego se nakon pola sata lagano razvodnjava i klizi prema onome što je Montevideo od samoga početka - nešto predvidivo, klišeizirano, stereotipno i nemaštovito.
I da, "pseudoautentičnost" je baš riječ koja najbolje opisuje čitav ugođaj Montevidea. Naizgled rekonstruirana "autentičnost" koju ne znaš adekvatno upotrijebiti i ukomponirati u cjelinu koja bi funkcionirala filmski autentično.
Takvih detalja i elemenata je čitavo more, npr. nategnuti gegovi (Tirketovo pimplanje/tehniciranje i pogađanje vedra vode i bandere, Dunstovo cirkusantsko pentranje u potrazi za golubom, kvazirazbijanje radio-aparata, Jakšin "neutralački" geg u zatvoru...,) preglumljenost Bože Dunsta, cijeli njegov "trenerski" pristup, jadni do besvijesti stereotipizirani Keča u ulozi hrvatskog delegata, komični Trifunovićevi žandari, Trifunovićevo prijateljsko "uvjeravanje" predsjednika bugarskog saveza, gazda Židov sa svojim kovrčicama kojeg se Bjelogrlić do besvijesti trudi utrpati gdje god stigne nebili nam prosvrdlao mozak s etničko-vjerskom šarolikošću beogradske čaršije, usiljeni pokušaji uvođenja sočnog muškog "jezika" gdje treba i ne treba, natezanje i inflacija doskočice iz naslova ("bogtevideo") na sve strane, outfit "seljančice" Rose pri dolasku u "grad" (vrrrlo autentično) koji skoro da ne skida do kraja filma, Milutinca vrlo autentično nazivaju "komunjarom", na sve strane fragmenti naizgled "autentičnog" političkog, "životnog" i "ljubavnog" mudrovanja, drveni i slabomotivirani Tirketovi flešbekovi, ono njegovo laštenje i ljubljenje očevog ordena (Bjelogrlić bi malo od toga radi nekakav lajtmotiv oko čega će zavrtiti cijelu priču, pa onda opet malo ne bi)... i tako bla, bla, bla...
Da sada krenem secirati film uz još jedno gledanje, nabrojao bih barem 50-tak takvih stvarčica zbog kojih mislim da je film upravo najbolje opisiv s riječju "pseudoautentičan". Jebiga, baš sam partibrejker, ali šta da se radi...

Dečko koji obećava je meni izuzetno drag film, ali naprosto ne ide u istu rečenicu s Montevideom. Ni po ambiciji, ni po nivou na kojem pokušava biti "autentičan". Dečko je praktički film o tadašnjoj, recentnoj sadašnjosti, a Montevideo pokušaj uživljavanja u prošlu stvarnost.

Da ne rovim sad po temi, daj jel netko ili ako nije neka pukne, link na proslavu pionira DS u Nisu, Palilula?

Nesto sam malo vidio na tv-u, ali ne sve, ona mala je na kraju pala u nesvjest?

nas`o!

http://www.youtube.com/watch?v=iIhdecs4QME

nije pala u nesvjest, ajme