Za razliku od članaka koji obično završe ovdje, ovaj put se ne radi o clikbaitu i žutilu nego o nečemu još gorem:
https://sportske.jutarnji.hr/nogomet/nogomet-mix/ocev-apel-unistavaju-mi-sina-jedva-se-moze-prehraniti-danas-je-tek-crna-epizoda-novog-vatrenog-jaci-od-prijetece-sudbine-fenomen-brune-petkovica/8497607/
Znači Samovojska u ovom članku mrtav hladan napiše kako je ranije napisao plaćeni članak na temu Petkovića:
Jednoga dana, u kobnoj prvoj sezoni glavnoga lika naše priče, na moja je vrata “pokucao” Jakov Petković, Brunin otac. Petković stariji bio je negda vrlo dobar nogometaš. Bio je napadač, lijevo krilo. Jakovu je Bruno bio sve u životu, kako i treba biti. Dakle, Jakov Petković upitao me može li jedna kava. Može, otpovrnuo sam i našli smo se u Van Goghu, najpopularnijem kafiću zagrebačkih novinara.
Jakov je odmah prešao na stvar:
“Uništavaju mi sina. Potpisao je loš ugovor, jedva se može prehraniti.”
Čekajte, pa zašto ste pristali na loš ugovor, pitao sam.
“Pristali smo jer je u ugovoru bila jedna bitna kvaka. Da je Bruno odigrao šest utakmica, ugovor bi bio dobar. Ali oni mu ne daju šestu utakmicu”, jedio se Jakov.
Sve sam napisao pa garnirao epitetima o lovcima na mlado meso, obećanovićima, mešetarima praznih džepova itd., itd. Potom sam umalo završio na sudu. Oglasio se naime Petkovićev menadžer i zaprijetio tužbom.
I komentatori ispod hvale autora 
[uredio xavier - 19. ožujka 2019. u 12:10]