Medijsko licemjerje
Žalosno je zaista slušati mainstream medije, koji su praktički jednoglasno i bez imalo rasprave događaj iz Pariza okarakterizirali kao strašni rasistički čin. Bez imalo analize što se zapravo dogodilo, bez drugog pogleda na cijeli slučaj, bez imalo prostora za nekakvo drugo razmišljanje i tumačenje. Ne, po svima njima to je rasizam u svom najgorem obliku i točka, rasprave nema. Sama činjenica kako se nogometna utakmica prekida i odgađa zbog izgovorene riječi je žalosna, no ovakav prikaz događaja koji ne dopušta drugačije mišljenje još je žalosniji i pokazuje da su medijima pluralizam i demokracija samo parole koje se vade iz rukava u situacijama kad im to odgovara.
Da ne bi slučajno zaostali za svojim kolegama i, ne daj Bože, pokazali se kao oni koji ne slijede nametnute trendove, i na HRT-u su se odlučili priključiti hajci na rumunjskog suca i sve rasiste ovog svijeta. Mučno je zaista jučer bilo slušati patetična moralna predavanja gostiju u emisiji o Ligi prvaka, i to nekih koji su u svojim bogatim i dugovječnim karijerama zasigurno doživjeli i gore stvari od ove koja se dogodila u Parizu, a sad su se grozili kao da je netko nekog ubio, u najmanju ruku. Očito, HRT kao nacionalna TV kuća samo je mrtvo slovo na papiru, jer nema šanse kako mišljenja i stavove koje smo čuli jučer u vezi pariške „tragedije“, ali i općenito ono što imamo prilike čuti u drugim emisijama, dijele svi građani ove zemlje. Još se samo nedostajalo da se u dobro poznatu priču o trendu bujanja rasizma i radikalizacije ubace ličnosti koje se uvijek koriste u takvim situacijama, pa da priča bude zaokružena.
Kako bi cijela stvar dobila još jednu dimenziju apsurda, cijela ovo hajka na rumunjskog suca i sve rasiste ovog svijeta događa se samo dva tjedna nakon što su ti isti novinari u hvalospjevima s ovog svijeta ispratili DiegaArmanda Maradonu. Svi znamo kakav je Diego nogometaš bio, ali i kakav je život van travnjaka imao. Blago rečeno, daleko je to bilo od svetosti i božanstva kakvim ga neki prikazuju. U ocjeni preminulog argentinskog nogometaša, mainstreammediji naglasak su stavili na njegove vještine s terena, dok su sve druge stvari ili zanemarili, ili ih prikazali kao dio osobnosti, praktički kao nešto što ga je još više uzdignulo na ljestvici popularnosti. Ne želim ovime reći kako su u prvi plan trebale biti gurnute loše stvari iz Maradoninog života, upravo suprotno. Kad umre neka ličnost koja je ostavila veliki trag u povijesti, uvijek treba naglasak staviti na ono pozitivno što je ostavila iza sebe, dok po onom manje dobrom ne treba kopati. No, kad se usporedi tretman koji je imao Maradona, i koji ima sad već famozni rumunjski sudac pariške utakmice, ne može se ne uočiti velika licemjernost i dvostruki kriteriji. Maradona je u karijeri napravio puno gorih stvari od dotičnog suca, pa čak i ako zažmirimo na sve drugo i uzmemo u obzir samo izgovoreno, imao je Diego tijekom karijere puno gorih riječi od ovog „negru“, i prema protivnicima i prema sucima i prema navijačima. Ali, eto, Maradona je bog i njemu u čast se nazivaju stadioni, dok je za rumunjskog suca jednoglasno donesena osuđujuća presuda. Čovjek je rasist, ali ne samo to. Iz prošlosti mu se izvlače sve loše stvari i nastoji ga se prikazati gotovo kao jednog od najvećih zločinaca koji je ikada hodao Zemljom. Uistinu, žalosno od onih koji se diče pluralizmom…
