Jedno su naše želje, a drugo je realnost. Šta mi možemo ponudit bogatijim turistima koji žele malo glamuroznije ljetovanje?
Pržene lignje, lokanje po birtijama koje su svako 30 metara, more, sunce, šoping u Zare i razgledavanje povijesnih jezgara grada.
Uzmimo za primjer Split kao drugi najveći grad u zemlji i jedan od najvećih turističkih odredišta.
Nema vezova za velike jahte u centru, skupih dizajnerskih dućana, toplica, golf terena, aquaparka, tematskih parkova za djecu, raskošnih kockarnica, ima samo 1 restoran s Michelinovom zvijezdicom...
Ista je stvar i sa Dubrovnikom, Hvarom, Rovinjom itd.
Ne možemo mijenjat klijentelu ako prvo ne prominimo sebe, odnosno našu ponudu.
Šta se tiče apartmana, svaka šuša na Jadranu je u svoju šupu stavila krevet, stol i televiziju i misli da to mirita 200 eura i da će turisti to plaćat.