Naši novinari su naši najveći neprijatelji i oni najčešće u svijet šalju sliku o Hrvatskoj kao skupoj zemlji u kojoj se turiste vara, krade, ponižava i tretira ko stoku.

Hrvatski ugostitelji su nezasitna stoka koja se želi obogatiti u 3 miseca i koji kvare sliku o Hrvatskoj, ali naši novinari umisto da nađu 10 pozitivnih stvari o nama, oni rađe nađu 10 računa sa splitske rive, Straduna ili centra Trogira di je kava 2.50 eura, a sok 5 eura i pišu o Hrvatskoj kao zemlji koja pljačka turiste.

Nekidan pišu da je neki lokalac tražia 200 eura od neke turistkinje da joj ustupi misto na trajektu da ona može stić na avion. Onda u članku pišu kako gubimo buduće turiste zbog 200 eura. Šta uopće imaju pisat članak o tome, kad već pišu takve članke neka ga napišu na engleskom i triba sadržat 2 rečenice. "Dragi turisti, trajekti voze svako 2 sata i poželjno je na trajekt doć sat vremena ranije da uhvatite svoje mjesto. U slučaju da dođete 2 minute ranije riskirate da se nećete ukrcati na isti zbog velikih gužvi u srcu sezone."

Pa to smo i htjeli smanjiti malo broj turista uz veću zaradu odnosno malo izmijeniti tip turista u one sa malo dubljim džepom, i lagano to ide tako. Samo tu ljudi moraju shvatiti sa ovi sa dubljim džepom neće doći u kaštelu u studio apartman nego će tražiti hotel sa 4,5 zvjezdica sa milijun sadržaja. I to se isto događa privatni smještaj ide lošije pod navodnike a hoteli sve puniji.

Ono sto je zanimljivo je da čak i domaći turisti biraju sve vise hotele sto nam govori kako je privatni smještaj preskup. Tu ne mislim kao RTL na kuglicu sladoleda, nego privatni smještaj dolazi cijenom sve bliže hotelu plus ugostiteljstvo, sto to znaci zaključite sami vrlo je jednostavno da se apartman ne može usporediti sa hotelom. 

Jedno su naše želje, a drugo je realnost. Šta mi možemo ponudit bogatijim turistima koji žele malo glamuroznije ljetovanje?

Pržene lignje, lokanje po birtijama koje su svako 30 metara, more, sunce, šoping u Zare i razgledavanje povijesnih jezgara grada.

Uzmimo za primjer Split kao drugi najveći grad u zemlji i jedan od najvećih turističkih odredišta.

Nema vezova za velike jahte u centru, skupih dizajnerskih dućana, toplica, golf terena, aquaparka, tematskih parkova za djecu, raskošnih kockarnica, ima samo 1 restoran s Michelinovom zvijezdicom...

Ista je stvar i sa Dubrovnikom, Hvarom, Rovinjom itd. 

Ne možemo mijenjat klijentelu ako prvo ne prominimo sebe, odnosno našu ponudu.

Šta se tiče apartmana, svaka šuša na Jadranu je u svoju šupu stavila krevet, stol i televiziju i misli da to mirita 200 eura i da će turisti to plaćat. 

Dobro ti si sada malo otišao u krajnost i gledaš na principu multi milijunaša i sličnih, klijentele za Monte Carlo...

Ima neki mid level bogatih puno po srednjoj Europi a i Istočnoj , kojima nije problem izdvojiti za ljetovanje od 10 dana cca 10-15ak tisuća eura. To je otprilike neka targetirana skupina jačih naših hotela.

I zato najčešće u zadnje vrijeme pogotovo po Istri najluksuzniji Restorani su u sklopu hotela sa najjačim chefovima ponudom namirnicama i slično. 
A nudimo im nažalost jedino ono sto imamo jedinstveno prirodu i obalu. Do kada će to prolaziti je drugo pitanje. Isto kao i pitanje kada ćemo tu isti jedinstvenost sami uništiti.

Ne znam, ja sam trenutno na otoku i osjeti se da je puno manje ljudi nego prije 2 godine dok sam bio, al opet to ne znaci da je zarada ugostitelja i apartmandzija manja, jer su se cijene povecale. Jos uvijek je dosta posla na crno ("aj dogovoricemo se ljudi smo, racuna naravno nigdi", tipa domaće vino ili cigarete u kafani). Tako da ovisi kolko te zarade ide u nasu "drzavnu kasu". 

Al opet nerealno je očekivati da ce svake godine brojke rasti. Po meni je problem sto se nasa država oslanja primarno na turizam  što nijedna od zapadnih drzava ne radi 

Još se nismo dogovorili kao nacija jel brojimo turiste ili novce.

Po meni je problem sto se nasa država oslanja primarno na turizam što nijedna od zapadnih drzava ne radi.

Sve sto sam pisao godinama, uzalud sam pisao. Uvijek isto...