Pogledajte obavezno. Više ćete cijenit zajebanciju na poslu uz pivo ili kavu i sve ono šta imamo u ostatku života. Mi balkanci smo izmislili životni stil za manje,više cili zapadni svit.
Video me bacija u depresiju, osjetija san ka da mi fali zraka u plućima. Cili njegov kanal je takvi, cili život im je takvi, tih, programiran, bezosjećajan. Da san japanac bija bi član Jakuze, nema sumnje u to. Ovako san zahvalan šta san Hrvat,Dalmatinac
Vidi cijeli citat
Tokyo je najveći grad na Svijetu kada se uračuna okolica sa 41 milionom ljudi, tako da putovanja od par sati na posao i natrag nisu rijetka, da pače. S tim da imaju za nas netipična radna vremena, od 9:30 do 18:30 i sat vremena pauze. Ovo je dobro radno vrijeme, često imaju po 12 sati gdje se ne plaća prekovremeno. Iako i mi idemo u tom smjeru, dosta ljudi koji rade u Zagrebu, a žive van njega često putuju po gužvama po sat i pol do dva u jednom smjeru, vratiš se doma natrag taman na večeru.
Ono što mene fascinira je ta japanska kultura rada, poslušnosti, hladnoće i neracionalnog hodanja za pravilima. Jel možete zamislit naš bilo koji tramvaj ili vlak u rano jutro da nema jednog zvuka ? Studenti i školarci o ispitima, umirovljenici o placu, bankama...netko o politici. Ne možeš ući i izaći.
Jesmo, nekulturni smo, glasni i zanovjetala, sebični ukratko. No, ovo je kao horor film, svi su lišeni emocija kao roboti. Kolektivizam u punom smislu te riječi.
Video me bacija u depresiju, osjetija san ka da mi fali zraka u plućima. Cili njegov kanal je takvi, cili život im je takvi, tih, programiran, bezosjećajan. Da san japanac bija bi član Jakuze, nema sumnje u to. Ovako san zahvalan šta san Hrvat,Dalmatinac
Vidi cijeli citat
Tokyo je najveći grad na Svijetu kada se uračuna okolica sa 41 milionom ljudi, tako da putovanja od par sati na posao i natrag nisu rijetka, da pače. S tim da imaju za nas netipična radna vremena, od 9:30 do 18:30 i sat vremena pauze. Ovo je dobro radno vrijeme, često imaju po 12 sati gdje se ne plaća prekovremeno. Iako i mi idemo u tom smjeru, dosta ljudi koji rade u Zagrebu, a žive van njega često putuju po gužvama po sat i pol do dva u jednom smjeru, vratiš se doma natrag taman na večeru.
Ono što mene fascinira je ta japanska kultura rada, poslušnosti, hladnoće i neracionalnog hodanja za pravilima. Jel možete zamislit naš bilo koji tramvaj ili vlak u rano jutro da nema jednog zvuka ? Studenti i školarci o ispitima, umirovljenici o placu, bankama...netko o politici. Ne možeš ući i izaći.
Jesmo, nekulturni smo, glasni i zanovjetala, sebični ukratko. No, ovo je kao horor film, svi su lišeni emocija kao roboti. Kolektivizam u punom smislu te riječi.
Vidi cijeli citat
Prijatelj mi je radio u Kini, i upravo to je spominjao. S jedne strane fascinira, s druge plaši. On je radio kao trener, ako njihovom sportašu kažeš da baca lopticu u zid i odeš, kad se vratiš za 10 sati on će i dalje to raditi. Nikakvog propitkivanja, ima li to smisla, je li se možda treneru nešto dogodilo kad ga toliko dugo nema. S te strane su dušu dali za treniranje. Opet, od njih nemaš nikakvu povratnu informaciju, nikakvog kritičkog razmišljanja.
u njihovim školama se uči kaligrafija (ukrasno pismo). Cilj učenja je da ispiše točno određeni znak ili grupa znakova na isti način kako ga je netko napisao u 8. stoljeću, što se uzima kao standard. Robotski se ponavljaju pokreti kistom i ne valja dok to nije napisano kroz točno određen broj pokreta, točno određenom debljinom tinte, točno određenim pritiskom na papir. Sve to se kroz pisanje jednog znaka može mijenjati nekoliko puta. Cilj je poštovati pravila, postupak, strpljivo i disciplinirano izvršiti zadatak
Nula prostora za inventivnost, nema ideje da se to piše estetski nekako drukčije, čak ni za komercijalne potrebe. Postoji jedan ispravan način kako se to radi i kako to treba izgledati
Ukratko, radne jedinice bez kritičkog razmišljanja, ljudske baterije koje sustav/korporacija troši dok ima energije, nakon toga ideš u smeće jer stiže nova baterija (da, film Matrix). Sudbina koja vjerojatno čeka svih nas na ovoj planeti
Video me bacija u depresiju, osjetija san ka da mi fali zraka u plućima. Cili njegov kanal je takvi, cili život im je takvi, tih, programiran, bezosjećajan. Da san japanac bija bi član Jakuze, nema sumnje u to. Ovako san zahvalan šta san Hrvat,Dalmatinac
Vidi cijeli citat
Tokyo je najveći grad na Svijetu kada se uračuna okolica sa 41 milionom ljudi, tako da putovanja od par sati na posao i natrag nisu rijetka, da pače. S tim da imaju za nas netipična radna vremena, od 9:30 do 18:30 i sat vremena pauze. Ovo je dobro radno vrijeme, često imaju po 12 sati gdje se ne plaća prekovremeno. Iako i mi idemo u tom smjeru, dosta ljudi koji rade u Zagrebu, a žive van njega često putuju po gužvama po sat i pol do dva u jednom smjeru, vratiš se doma natrag taman na večeru.
Ono što mene fascinira je ta japanska kultura rada, poslušnosti, hladnoće i neracionalnog hodanja za pravilima. Jel možete zamislit naš bilo koji tramvaj ili vlak u rano jutro da nema jednog zvuka ? Studenti i školarci o ispitima, umirovljenici o placu, bankama...netko o politici. Ne možeš ući i izaći.
Jesmo, nekulturni smo, glasni i zanovjetala, sebični ukratko. No, ovo je kao horor film, svi su lišeni emocija kao roboti. Kolektivizam u punom smislu te riječi.
Vidi cijeli citat
Prijatelj mi je radio u Kini, i upravo to je spominjao. S jedne strane fascinira, s druge plaši. On je radio kao trener, ako njihovom sportašu kažeš da baca lopticu u zid i odeš, kad se vratiš za 10 sati on će i dalje to raditi. Nikakvog propitkivanja, ima li to smisla, je li se možda treneru nešto dogodilo kad ga toliko dugo nema. S te strane su dušu dali za treniranje. Opet, od njih nemaš nikakvu povratnu informaciju, nikakvog kritičkog razmišljanja.
Vidi cijeli citat
Čini mi se da je Osim pričao (ili netko od nogometnih trenera iz ex yu) da bi namjerno isprovocirao sukobe u ekipi da probudi individualizam i kreativu među igračima jer su preposlušni bili za profesionalni nogomet šta je štetilo izvedbama na terenu i rezultatima
