Procitao sam clanak, 99% da su ljudi prevereni, isto tako imam osjecaj da 99% nije sve izreceno s njihove strane.

Bez obzira sto ce sad netko rec, neke stvari (i to na 20+ ljudi) se ipak ne mogu napravit bas kako se kome svidi i samo tako.

Oni su se vjerojatno kroz te ugovore obvezali vracat rate (a ko zna kakva su jos jamstva dali), ako ta zadruga to ne bude mogla radit.

Jer sama stvar nema logike - zadruga dize kredit i vraca, a ti potpisujes tocno sto i koja je tvoja uloga u tom kreditu?

Problem je neučinkovitost pravne države. Dok ovakve stvari ne postanu izuzetak a ne pravilo nema tu sreće. Sjetimo se samo žene iz Austrije koja je kupila stan u Splitu za ogromne pare pa je poznati vlasnik nije pustio preko tri godine. Imala i sudsko rješenje da je vlasnica i da je sve po zakonu i ne možeš ništa. To je kaubojština i zaon jačeg a ne pravna država. Bez neovisnog pravosuđa nema ozbiljne države

Koliko se sjecam tog slucaja, upuceniji kolege su komentirali bas obratno - da nije imala sve i da valjda pravno nije bilo sve rijeseno.

Sigurno se moze pronac sta su pisali.

To je problem i sa najmom stanova, najmoprimci koji nalete na problematične podstanare često zakonski mogu samo tužiti, a to se može razvuči dosta dugo. Ljudi mijenjaju brave, skidaju vrata, nasilno pokušavaju iseliti podstanare, no to je tada njihov dom i bez obzira što si vlasnik stana oni su u posjedu te mogu tužiti vlasnika za te radnje...

Na sudu se podnosi tužba za vraćanje stana u posjed vlasnika...Zakoni su kod nas prepisani iz vana, ali nisu jasno definirani i mafijaški napravljeni kao i dosta stvari. U Njemačkoj odmah završiš u registru SCHUFA, teško dobiješ novi najam, kredit i slične stvari. Vlasnici na sudovima dobivaju dosta brzo ako su dokumenti uredni, a jesu itd.

Nisam stigao čitati ništa od ovog članka, ali vidim da se spominju neki krediti pa možda su potpisivanjem ugovora o kreditu potpisali i tabularnu izjavu kojom pristaju na upisivanje hipoteke na svoju nekretninu?

S druge strane, što se tiče najma, najmodavci ne koriste sve alate koji su im na raspolaganju, gotovo nitko ne sklapa solemnizirane ugovore o najmu stana u kojem bi bile uključene odredbe da u slučaju neplaćanja najamnine ili bilo kakvih drugih ekscesa, tako sklopljen ugovor o najmu se odmah smatra ovršnom ispravom i možeš odmah pokrenuti ovrhu u vidu iseljenja i predaje u posjed, možeš preskočiti tužbu i parnicu

Sad, nije to nešto bajno munjevito i preko noći, ali poštediš se parnice, to je najveća razina zaštite koju možeš dobiti

Ljudi to najčešće ne rade zato jer to košta 300, 400 eura za razliku od same ovjere koja je 6 eura

Da bi se ugovor o najmu mogao smatrati ovršnom ispravom mora biti solemniziran, to je uvjet

Svjestan sam ovoga, ali to je upravo pokazatelj neefikasnosti pravnog sustava i da su zakoni nejasno definirani gdje ljudi moraju pribjegavati ovakim mjerama te dodatno plaćati zaštitu samostalno koju bi im trebala omogućiti država. Najmodavac ne želi plaćati 400 eura za nešto takvo jer nosi ostale troškove koje najmoprimac zahtjeva + popravke. U nekim manjim mjestima to je mjesečna stanarina. 

A najmoprimac ne želi davati dodatno taj iznos ako već plaća najam. Da bi netko već zamijenio najam za ovu stavku je možda kod oni koji su se opekli sa vođenjem spora. 

Vani je to dobro definirano, ne treba nikakva ovjera za najam i kupljenje novaca od strane države. Na kraju eventualna sudska presuda ima ozbiljne posljedice za onoga tko je kršio zakon, jer kasnije ne možeš dobiti najam, ne možeš dobiti kredit i druge stvari. 

Ljudi najčešće to ne rade jer imaju podstanare na crno. 

Sve tocno samo sto u njemackoj podstanari su jos jace zasticeni I da cesce cujes price kako oni jebu vlasnike nego obratno.