Sportnet forum

Ne pišem baš ovdje, općenito na ne-sportskim dijelovima foruma, ali baš malo zadnje dane slušam i ljude oko sebe, njihovu frustraciju i nadu da će se nešto promijeniti itd.

Ljudi moji...malo morgen. Di vi živite.

Kao prvo, za bilo kakvu promjenu situacije koja je ovako loša kako što je naša - potebna je neka značajnija "revolucija", a mi kao Hrvati nemamo ni miligrama građanske kulture u smislu prosvjedovanja (dijelom je to "nature", a dijelom "nurture" kroz povijest), a još manje sklonosti onome što slijedi iza toga, a to je polagano "ćukanje" i godine i godine sistematicnog rada da se isprave sranja.

No, na stranu sve to, ali za promjenu je potrebna kritična masa, a nje niti ima, niti će je biti. Ja sam dugo bio uvjeren da u Hrvatskoj puno više ljudi ima novca nego se misli. Uvijek se gleda samo političare, šerife, nekih "200 familija" itd. Ja sam mislio da ih ima i više. možda 1/4 društva. Zadnjih godina sam se uvjerio da ih ima i preko 50%.

Ajmo to postaviti ovako. U Hrvatskoj po zadnjoj statistici ima oko 45% zaposlenih, 5-7% nezaposlenih i nešto ispod 50% nezaposlenih. U ovih skoro 50% nezaposlenih, a neprijavljenih na biro je, dakle, raja koja ne radi, ali nema ni potrebe. Imaju druge izvore prihoda, mahom na crno, sivo i sivije. A od ovih ~45% zaposlenih malo manje od pola je na državnoj sisi. Obzirom na njihove plaće, velika većina njih isto ima druge izvore prihoda na crno, sivo i sivije, jer od tog kikirikija ne žive. Najmanje, ali debelo najmanje ljudi u Hrvatskoj živi od svoje plaće i rada 9-to-5, koliko god ta plaća ogromna bila (ako uzimamo neke managere u stranim firmama kao primjer). Svi ostali se "snađu" i to ne da prežive, već da žive lordovski.

Ili ajmo ovako. Omjer zaposlenih u privatnom sektoru naspram onih u državnom je cca 1:1,2. A u državnom/javnom sektoru, dakle ministarstva, JLS, institucije i sl., je nešto preko 1M zaposlenih. To je 1M radno sposobnih ljudi + njihove obitelji + biznisi koji su naslonjeni s državom i pretežito rade s njom + ljudi koji ne rade s njom, ali ovise o tome da država žmiri. Dakle, debelo preko 2M ljudi (a još sam i malo rekao).

Sve skupa, nisam siguran da ima mooooooožda 1M ljudi koji bi htjeli drugačiji sustav i bolje društvo. Neki bi možda htjeli malo civiliziranije društvo, ali ovaj muljav sustav im je dobar, a to im je važnije. Možda 300-400.000 ljudi sa svojim familijama želi nešto promijeniti.

Dakle, tko da se buni? 2/3 do 3/4 Hrvata živi jebački dobro, samo sve to ide ispod žita. Je tko od vas ikad vidio sustav koji se korijenito mijenja radi želja debele manjine? Ja nisam. Niti ću vidjeti u Hrvatskoj.

Problem je samo u tome što ovih 3/4 neće zauvijek imati koga "zavaljavati", stranaca će presušiti, okrenuti će se povoljnijim ili boljim opcijama, a postoji konačan broj nekretnina koje su stjecane generacijama i koje se mogu unovčiti (jer minimum 50% love koju Hrvat stekne je po principu "palo s neba (ostavinom), prodano za keš").

Nekad je potrebno znati i kad dići ruke, a normalan čovjek je tu već unazad 10-ak godina to mogao shvatiti ili bar naslutiti. Čak i da se baci u mulj pa zarađuje na sve crne, sive i sivije načine koje mu država dozvoljava - živit će ugodno financijski, ali opet je tu pitanje društva i toga kako će reagirati kad mu neki krkan izbiksa dijete napol do smrti ili pregazi uvezenom polovnom bembarom i dobije 2 tjedna uvjetno.

Ja sam, u biti, dosta veliki domoljub u smislu da mi je draga kultura, podneblje sa svim svojim manama, čak i velik dio ljudi, ali nekad je najveći znak ljubavi dići ruke i okrenut leđa. Ergo - tko još nije otišao van, sretno mu bilo, zna gdje je izlaz.

Malo ti je kriva racunica u ovih "50% nezaposlenih" su penzici, djeca do 18, studenti...

Sta se ne gleda zaposlenost i postoci iste samo medju radno sposobnim stanovnistvom. To je kao da gledamo broj HNL golova medju igracima HNL klubova i ostalih 4M Hrvata.

Eniuej, ne mijenja skoro nista na poanti.

Nisi triba ić priko oceana.

U Portugalu od 2001 je dekriminalizirano korištenje droge.

Totalno mjenja na poantu: gdje kao 50% ljudi radi, a 50% ljudi ne radi, a od ovih 50% koji rade 25% po tvom radi pri državi. Dakle sve je krivo rečeno i postavljeno.

Omjer zaposlenih u privatnom sektoru naspram onih u državnom je cca 1:1,2. A u državnom/javnom sektoru, dakle ministarstva, JLS, institucije i sl., je nešto preko 1M zaposlenih.

Naravno da ne da nije točno, nego je miljama daleko od istine. U RH je zaposleno oko 1.600.000 ljudi, a pri državi oko 300.000, dakle omjer nije ni blizu 1:1,2. U tih 300.000 su svi zaposlenici: bolnica, skola, policije i sl. - dakle generalno puno ljudi koji nisu uhljebi (u zdravstvu radi najvise oko 70.000 ljudi) i koji bi vjerojatno bili za bolje društvo jer ne kužim šta jedan prosječni policajac, profesor il medicinska sestra imaj od toga što u nekoj općini stric namješta svom nećaku posao?

Najmanje, ali debelo najmanje ljudi u Hrvatskoj živi od svoje plaće i rada 9-to-5.

1.300.000 ljudi živi od svoje plaće i rada 9-5, a i još oko 250.00 ovih koji su u javom sektoru, al nisu uhljebi. Kad se opet maknu đaci, studenti, a valjda je i dio penzionera pošteno zaradio svoju plaću - pa i penziju, vidimo da većina ljudi u RH (kao i u valjda svakoj državi) živi od svog rada 9-5 (jer ti financiraju svoju djecu itd.)

Doslovno sve što si napisao od konkretnih brojki - nije točno.

postoji nada za ljudsku rasu....ako su Australci u stanju naci kapsulu od 8mm velicine na podrucju koje je 1400 km dugo, dakle duze nego cjela Njemacka, onda je sve moguce

Ali su zato prisiljeni ići na rehabilitaciju. 

Misliš?😁

Drugs are, however, still confiscated and possession may result in administrative penalties such as fines or community service.  Whether such a penalty is applied is decided by district-level panels made up of legal, health and social work professionals, known as ‘Commissions for the Dissuasion of Drug Addiction’. Where an individual is referred to a Commission for the first time and their drug use is assessed as non-problematic (low risk), the law requires their case to be ‘suspended’, meaning no further action is taken. Fines can be issued for subsequent referrals. Where some problematic trends are identified (moderate risk), brief interventions are proposed — including counselling — but these are non-mandatory. In ‘high risk’ cases, where more serious problematic behaviours and dependence are identified, individuals may receive non-mandatory referrals to specialised treatment services.