Ne pišem baš ovdje, općenito na ne-sportskim dijelovima foruma, ali baš malo zadnje dane slušam i ljude oko sebe, njihovu frustraciju i nadu da će se nešto promijeniti itd.

Ljudi moji...malo morgen. Di vi živite.

Kao prvo, za bilo kakvu promjenu situacije koja je ovako loša kako što je naša - potebna je neka značajnija "revolucija", a mi kao Hrvati nemamo ni miligrama građanske kulture u smislu prosvjedovanja (dijelom je to "nature", a dijelom "nurture" kroz povijest), a još manje sklonosti onome što slijedi iza toga, a to je polagano "ćukanje" i godine i godine sistematicnog rada da se isprave sranja.

No, na stranu sve to, ali za promjenu je potrebna kritična masa, a nje niti ima, niti će je biti. Ja sam dugo bio uvjeren da u Hrvatskoj puno više ljudi ima novca nego se misli. Uvijek se gleda samo političare, šerife, nekih "200 familija" itd. Ja sam mislio da ih ima i više. možda 1/4 društva. Zadnjih godina sam se uvjerio da ih ima i preko 50%.

Ajmo to postaviti ovako. U Hrvatskoj po zadnjoj statistici ima oko 45% zaposlenih, 5-7% nezaposlenih i nešto ispod 50% nezaposlenih. U ovih skoro 50% nezaposlenih, a neprijavljenih na biro je, dakle, raja koja ne radi, ali nema ni potrebe. Imaju druge izvore prihoda, mahom na crno, sivo i sivije. A od ovih ~45% zaposlenih malo manje od pola je na državnoj sisi. Obzirom na njihove plaće, velika većina njih isto ima druge izvore prihoda na crno, sivo i sivije, jer od tog kikirikija ne žive. Najmanje, ali debelo najmanje ljudi u Hrvatskoj živi od svoje plaće i rada 9-to-5, koliko god ta plaća ogromna bila (ako uzimamo neke managere u stranim firmama kao primjer). Svi ostali se "snađu" i to ne da prežive, već da žive lordovski.

Ili ajmo ovako. Omjer zaposlenih u privatnom sektoru naspram onih u državnom je cca 1:1,2. A u državnom/javnom sektoru, dakle ministarstva, JLS, institucije i sl., je nešto preko 1M zaposlenih. To je 1M radno sposobnih ljudi + njihove obitelji + biznisi koji su naslonjeni s državom i pretežito rade s njom + ljudi koji ne rade s njom, ali ovise o tome da država žmiri. Dakle, debelo preko 2M ljudi (a još sam i malo rekao).

Sve skupa, nisam siguran da ima mooooooožda 1M ljudi koji bi htjeli drugačiji sustav i bolje društvo. Neki bi možda htjeli malo civiliziranije društvo, ali ovaj muljav sustav im je dobar, a to im je važnije. Možda 300-400.000 ljudi sa svojim familijama želi nešto promijeniti.

Dakle, tko da se buni? 2/3 do 3/4 Hrvata živi jebački dobro, samo sve to ide ispod žita. Je tko od vas ikad vidio sustav koji se korijenito mijenja radi želja debele manjine? Ja nisam. Niti ću vidjeti u Hrvatskoj.

Problem je samo u tome što ovih 3/4 neće zauvijek imati koga "zavaljavati", stranaca će presušiti, okrenuti će se povoljnijim ili boljim opcijama, a postoji konačan broj nekretnina koje su stjecane generacijama i koje se mogu unovčiti (jer minimum 50% love koju Hrvat stekne je po principu "palo s neba (ostavinom), prodano za keš").

Nekad je potrebno znati i kad dići ruke, a normalan čovjek je tu već unazad 10-ak godina to mogao shvatiti ili bar naslutiti. Čak i da se baci u mulj pa zarađuje na sve crne, sive i sivije načine koje mu država dozvoljava - živit će ugodno financijski, ali opet je tu pitanje društva i toga kako će reagirati kad mu neki krkan izbiksa dijete napol do smrti ili pregazi uvezenom polovnom bembarom i dobije 2 tjedna uvjetno.

Ja sam, u biti, dosta veliki domoljub u smislu da mi je draga kultura, podneblje sa svim svojim manama, čak i velik dio ljudi, ali nekad je najveći znak ljubavi dići ruke i okrenut leđa. Ergo - tko još nije otišao van, sretno mu bilo, zna gdje je izlaz.