Ništa ja ne relativiziram. Iznosim neke činjenice, svoje mišljenje i postavljam pitanja. Ne znam kako ste uopće ubacili ovaj njemački pozdrav u ovu priču, prije bih rekao da je upravo to relativiziranje.

Kao što sam već rekao, besmisleno je u 2025. godini govoriti o ustašama i partizanima doslovno, ne postoje ni jedni ni drugi. Ima tek pojedinaca koji simpatiziraju jedne ili druge, ali to je osobna stvar, na to ne može utjecati. Bitno je da na institucionalnoj razini ne postoje zakoni zbog kojih bi ijedan čovjek danas u Hrvatskoj bio ugrožen.

Meni u životu ne znače ništa ni ustaše, ni partizani. Ne pozdravljam ni sa ZDS, ni sa SFSN. Za mene, ova Hrvatska nastala je na temeljima Domovinskog rata. Jedini važni datumi meni su 15.1, 30.5, 5.8. 18.11., a ne 10.4., 22.6. ili 29.11.

Kad su u pitanju te famozne ustaše, imam nekoliko nedoumica. Ima li njih onda u Hrvatskoj danas puno ili malo? Ako ih ima puno, onda i nisu nešto opasni, jer ja ne vidim njihov utjecaj. Ako ih ima malo, zašto se uopće zamaramo manjinom? Nekad se na osnovu medijskih napisa stječe dojam kako ustaštvo buja na svakom uglu, kao da se Dan državnosti slavi 10.4, trgovi nose imena Ante Pavelića i ostalih ustaških zločinaca, a predsjednici i premijeri nam svi odreda ustaše. A stvarnost potpuno drugačija. Pogledajmo samo politiku. Gdje su ti ustaški kandidati? Trebalo bi ih biti hrpa, da u Hrvatskoj zaista postoji toliko ustaša. Pa naši predsjednici i premijeri su uglavnom svi redom na drugoj strani. Cinici bi rekli kako nam je jedini predsjednik s proustaškim stajalištem bio onaj koji je sad najveći antifašist. Zašto mi pravimo problem tamo gdje ga nema?

Još me nešto zanima. Zašto se ta priča s ustaštvom, pa onda i Markom Perkovićem kad se već o njemu priča, pojavila tako kasno? Za očekivati je bilo kako će se ustaštvo, ako ga ima, razbuktati 91, nakon izlaska iz komunizma, no to dugo godina uopće nije bilo tema. I onda se odjednom priča aktivira. Je li to zaista ustaštvo, ili je netko s određenim ciljem stvorio tu priču? I jesu li ljudi koji danas kao simpatiziraju ustaštvo zaista zagriženi ustaše, ili je to iskaz bunta i inata zbog 'antifašizma' koji iskače sa svih strana?

Ja nemam problema reći svoje mišljenje, ništa ne relativiziram kako vi insinuirate. Kao što sam rekao, nikome ništa ne bih zabranjivao. Ni govoriti, ni pozdravljati, ni pjevati. Neka svatko izražava svoja uvjerenja, neka maše simbolima kakvima hoće. Naravno, neke ekstremne stvari morale bi se sankcionirati, no ja takve danas ne vidim ni sa jedne strane. Takva sloboda vrlo brzo bi dosadila i nitko o tome više ne bi pričao, ali kao da netko to ne želi.

S druge strane, možemo i sve zabraniti, i s time bih se složio. Podvući crtu, reći kako je današnja Hrvatska nastala u Domovinskom ratu, te se jasno odrediti prema svima zločinačkim režimima. Svim. I tu onda dolazimo do ključne stvari. Trenutno se ne odnosimo jednako prema svim zločinačkim režimima. Kad se govori o ustaštvu i NDH, tu nema rasprave, tu je nulta stopa tolerancije. Sve što ima ikakve veze s NDH je zločinačko, čak i neke banalne stvari. A kad se govori o komunističkim zločinima, onda se mora gledati kontekst. 'Ajmo imati iste kriterije. Ako je nulta stopa tolerancije, neka bude za oba režima. Ako gledamo kontekst, gledajmo ga za oba režima. Dok se diže buka oko nastupa jednog pjevača, dok nam istovremeno trg u glavnom gradu nosi ime diktatora i zločinca, ne možemo govoriti o jednakim kriterijima.

Sve ovo vrlo bi se lako riješilo, da se prekine financiranje silnih udruga koje parazitiraju na ovim temama. Bez tog novca, stvari bi vrlo brzo sjele na svoje mjesto.

I kad je već sve počelo s Markom Perkovićem, par riječi i o njemu. Osobno nisam njegov obožavatelj. Ima dosta pjesama koje mi se sviđaju, ali ne padam u trans zbog njegovih nastupa. Drago mi je vidjeti atmosferu kao sad na dočeku, i upravo kroz tu prizmu ga gledam. Kao nekoga tko može okupiti ljude na događaju gdje se osjeti nacionalni zanos. A kakav je on kao osoba, to je njegova stvar i njemu na dušu. Isto vrijedi i za sve druge pjevače i javne osobe. Evo, meni je recimo Mile Kekin ideološki daleko, ali nemam problem reći kako mi je recimo 'Zimmer frei' dobra pjesma. I ne bih imao ništa protiv i da on pjeva na ovakvim dočecima, kao bi on to želio. A pogotovo nikome ne bih zabranjivao pjevati ili pozivao na takve zabrane. Vidimo tko to radi. Perković  nikad nije javno pozivao da se nekom zabrani pjevati, dok drugi to traže za njega. Štoviše, njemu je kao građaninu Republike Hrvatske čak i bilo zabranjeno pjevati u nekim gradovima. To je porazno, i u takvim stvarima ću uvijek stati na njegovu stranu. Ne zato što sam njegov obožavatelj, nego zato što mi smeta takva selektivna pravda. I na Kekinovu stranu bih stao, kad bi za njega netko tražio zabranu.

Opet naglašavam, i meni je kao i svim drugima već na vrh glave 'ustaša i partizana', ali bojim se kako ćemo te priče slušati sve dok jednom kao zločinačke režime ne okarakteriziramo sve koji takvi jesu. I dok se ne počnemo isto odnositi prema njima.

Isprike svima na ovolikom komentaru, posebno Sportnetu. Ako je neprimjeren, slobodno ga obrišite. I komentar i mene.

ti si neki mlađi?

ustaštvo je itekako bilo u điru devedesetih i prirodno se "razbuktalo" 1990 i kasnije tijekom rata, kao reakcija na prethodnih 45 godina. Klatno se pomaknulo na drugu stranu. U velikom dijelu stanovništva je ustašovanje smatrano prirodnom (i jedinom) opozicijom prema Jugoslaviji i komunizmu. Trebalo je vremena da većina prihvati to da se može biti i Hrvat i domoljub, a da se ne bude pobornik NDH. Nekim maloumnicima je to i danas teško za shvatiti

tih godina je bilo normalno i javno mjerenje kukuruza i skandiranje nekakvom nebitnom Dinku Šakiću. Ja sam cijele devedesete proveo na tribini i znam što se i radilo i vikalo i razmišljalo. Pa onda imaš HOS sa svojim simbolima i nazivljem otvoreno osmišljenim da budu nastavak vojne komponente NDH. HSP s bosanskim muslimanima kao cvijeću hrvatskog naroda i granici na Drini. Dragovoljac da gol, a Spajić iz lože se ustaje i mjeri kukuruz

sve je to išlo na ruku srpskoj propagandi, a za koju je svaka samostalna hrvatska država automatski ustaška i zato genocidna. I kada se vidjelo da bi to moglo izazvati ozbiljne probleme u međunarodnom priznanju i odnosima sa svijetom (jer u svijetu koji funkcionira po stanju uspostavljenom 1945, nitko ne želi imat posla sa zemljom koja se poziva na poražene 1945), moralo se kočiti. Tek kada je Tuđman javno reagirao da je pozivanje na ustaštvo krivo i štetno za Hrvatsku se to usporilo. Postalo je mainstream da javno ustašovanje nije poželjno i fala bogu da je tako

to da antifašizam iskače sa svih strana je jednostavno netočno. Kao prvo, glavni predstavnici antifašizma su bili partizani. I što im se dogodilo: partizani su preimenovani u nekakve antifašiste, postali su psovka, ime im je izbrisano iz javnog prostora, sramota je reći da je netko bio partizan, unuci splitskih partizana se danas bave ustašovanjem na ulicama. Djedovi im se okreću u grobu

drugo, siguran sam da 90% Hrvata nema pojma da se državnost suvremene Hrvatske, precizno navedeno u preambuli ustava, izvodi upravo iz partizanske borbe 1941-45, iz odluka partizanske ratne vlade, iz raznih ustava socijalističke Jugoslavije i slično. Ne pomiriti se s partizanima znači ne prihvaćati državu u kojoj živiš    

Izvodi se i iz knezevina iz 7. stoljeca i manje vise svih povijesno relevantnih dogadaja od tada do samog pisanja Ustava ili njegovih amandmana, a isto tako i pobjedom nad komunistickim (dodat cu zlocinackim) rezimom, koji je bio posljedica partizanske pobjede. Partizani su pobijedili u ratu (i dobro je da jesu), ali su izgubili u miru. Oni i zlocinac i diktator kojega su postavili na celo stvorene drzave (to nije Hrvatska) i zato oni nemaju nikakve veze s ovom drzavom, jednako kao sto nemaju ustase, jer ova drzava nije stvorena na partizanskoj borbi jednako kao sto nije stvorena na Hrvatsko-Ugarskoj nagodbi ili drugim dogadajima koji se spominju u preambuli Ustava. 

Stvorena je na Domovinskom ratu!

Znam ja taj Ustav, ali navoditi njega kao nešto ključno za današnju Hrvatsku nema smisla. Uostalom, čisto logički, ako je taj Ustav omogućio samostalnost, čemu onda rat? Protiv koga smo se mi borili? Zašto nam nisu priznali pravo na državu po tom Ustavu? Jugoslavija od 45. do 90. je bila negacija samostalne Hrvatske. Da nije tako, rata ne bi bilo.

Nemam se ja što pomiriti s partizanima, ja s njima nisam ni posvađan. Osobno sam uvjeren kako je većina ljudi tom pokretu pristupila iz ideala, kao što to uglavnom vrijedi za sve one koji idu u rat. Sigurno neću partizane etiketirati zločincima samo zato što su neku partizani činili zločine. Ali, očito je iz svega što je slijedilo nakon rata, da to nije bila samo borba za slobodu.

Opet ponavljam, mi smo 91. trebali podvući crtu, raskrstiti i s fašizmom i s komunizmom kao što su to recimo učinili Poljaci, i naglasak staviti na Domovinski rat i ovu današnju Hrvatsku.

toliko je bila negacija da je 1990. bilo dovoljno promijenit ploču "Republički zavod za statistiku" u "Državni zavod za statistiku" i "Republički ured za kulturu i obrazovanje" u "Ministarstvo kulture i obrazovanja". U mnogim slučajevima je to bila jedina bitna promjena, ostali su na istoj adresi i s istim ljudima. Imao si teritorij (današnje granice su one iz 1945), zastavu, himnu, grb, jezik, školstvo (to se jako potcjenjuje i zaboravlja, ali svaka republika je imala svoj školski program s pravom naglaska na svoje kulturno-povijesne specifičnosti i naravno nastavu na svojem jeziku). I imao si jugoslavenske ustave na koje se možeš pozivati da imaš pravo na otcjepljenje, ako već nekom treba i pravni temelj

ne shvaća se koliko je SR Hrvatska strukturalno i logistički bila pripremljena da bude samostalna država. Nije RH nastala iz ničega, iz nekakvog vakuuma, plus doslovno je pravni sljednik SRH

Vjerojatno u povijesti Hrvatske osim Turskih osvajanja nije protjerano i ubijeno više Hrvata od dolaska komunista i zločinačkog Jugoslavenskog režima u Hrvatsku na vlast, dan danas se otkrivaju masovne grobnice sa preko 2000 do sada pronađenih, na stotine tisuća je ubijeno, u dva navrata poslije rata i 70-ih je isto toliko protjeranih i zatvaranih te je država nastala i raspala se na krvlju nedužnih i još sam bio štur u opisivanju.

Hrvati kao narod, povijest, jezik, kultura i na kraju teritoriji su stvarali stoljećima u ovim ili onim uvjetima koji su tada bili mogući. Jugoslavija jest bila tamnica naroda, JNA je izvela agresiju na Hrvatsku i politička elita se 45 godina svim sredstvima kako udbaškim ubojstvima, progonima i zatvaranjima i na kraju političkim putem zabranama i embargom borila protiv samostalnosti Hrvatske države. Na kraju onaj dio hrvatskih komunista je opet u dva navrata, kako 40-ih tako i ranih 70-ih bio zatvaran i eliminiran, kako politički tako i doslovno fizički. 

Na kraju bespotrebno je pričati o režimu koji je osuđen po svim europskim konvencijama kao zločinački i koji se svim silama trudio obuzdati stvaranje neovisne Hrvatske države. Najveća greška je što nije napravljena lustracija i trajno otklonjen bilo koji segment veličanja takvog režima kao što to radi civiliziran Svijet. Danas nebi imali ovakvih problema...

https://www.yuhistorija.com/serbian/doc/Ustav_SFRJ_iz_1974.pdf

ova rasprava me podsjeća na onu o pitanju da li se prolaz na penale broji kao pobjeda/poraz ili neriješeno.

kod nekih će osjećaji (pobjeda/poraz) uvijek biti jači od činjenica (neriješeno), tako i s korijenima hrvatske samostalnosti iz vremena sfrj. ne može biti što ne smije biti, inače se svijet ruši. 😁

tko je pripadnik takozvanog »civiliziranog svijeta« i što podrazumijeva taj pojam?