U sustini u srpnju su podbacili Nijemci, ostali sitno nekih je par tisuca vise nekih manje, ali Nijemaca je 40ak tisuca manje doslo. Inace najbrojniji turisti na Jadranu sa oko 15-16% od ukupnog broja

Jos uvijek zbog predsezone imamo vece brojke nego prosle godine, u razdoblju 1-7 mjesec

Sad, nemam pojma koliko je realno da tako nešto utječe na navike turista, ali misao mi je prošla kroz um

Mislim na kraju krajeva mi moramo bit svjesni da ne moze uvijek bit rekord, to ne znaci pobacaj, mi smo sad na top brojkama i nesto pa i nesto znacajnije od toga nece bit lose.

Neozbiljno je očekivati da brojka može rasti u nedogled. Rekord je postignut 2019 sa nešto preko 23 miliona turista i to 90% na obalu gdje živi možda milion, a možda i manje stanovnika. Kada se uzme po broju stanovnika i eliminira one manje karibske otoke, vjerojatno smo u top 3 turističke zemlje na Svijetu po broju turista na lokalno stanovništvo. Sama činjenica da u Hrvatsku dođe 6 puta više turista nego imamo stanovnika je fascinantna, a i zastrašujuća....

Dodajte na to da tamo do 2010-11 smo imali najviše 10 do 11 mil turista. I postavlja se pitanje taj rast do koje cijene? Jel dok se uništi priroda i njene ljepote, kulturni i povijesni spomenici, do kraja urbani dio i poremeti gradnja jer pohlepa tjera da se betonira svaki cm obale i niknu hoteli na prostorima gdje im nije namjenjeno...

Mi velike brojke turista nemamo dugo iako turizam kao grana postoji na ovim prostorima još od 19-og stoljeća. Međutim, da bi očuvali ono što imamo brojku će trebati možda i prepoloviti i fokusirati se na elitni turizam, pojačati kvalitetu, a smanjti masovnost. Zar bi itko želio da našu obalu posjeti 30-ak i više miliona turista ?? Kakav bi to utjecaj imalo na lokalno stanovništvo, prirodu i sve već gore nabrojeno ?! 

Glumac početnik nekad snima puno filmova i uzima loše uloge da bi dostigao status. No, kada se pozicionira, ona snima rijetko i za velike cifre. Mi smo prvu fazu prošli, a sad pozicionirani na mapi bi se trebali ostvariti da očuvamo ime, reputaciju i podignemo kvalitetu bez da dokrajčimo sve što su nam predci ostavili na čuvanje. 

Naši novinari su naši najveći neprijatelji i oni najčešće u svijet šalju sliku o Hrvatskoj kao skupoj zemlji u kojoj se turiste vara, krade, ponižava i tretira ko stoku.

Hrvatski ugostitelji su nezasitna stoka koja se želi obogatiti u 3 miseca i koji kvare sliku o Hrvatskoj, ali naši novinari umisto da nađu 10 pozitivnih stvari o nama, oni rađe nađu 10 računa sa splitske rive, Straduna ili centra Trogira di je kava 2.50 eura, a sok 5 eura i pišu o Hrvatskoj kao zemlji koja pljačka turiste.

Nekidan pišu da je neki lokalac tražia 200 eura od neke turistkinje da joj ustupi misto na trajektu da ona može stić na avion. Onda u članku pišu kako gubimo buduće turiste zbog 200 eura. Šta uopće imaju pisat članak o tome, kad već pišu takve članke neka ga napišu na engleskom i triba sadržat 2 rečenice. "Dragi turisti, trajekti voze svako 2 sata i poželjno je na trajekt doć sat vremena ranije da uhvatite svoje mjesto. U slučaju da dođete 2 minute ranije riskirate da se nećete ukrcati na isti zbog velikih gužvi u srcu sezone."

Pa to smo i htjeli smanjiti malo broj turista uz veću zaradu odnosno malo izmijeniti tip turista u one sa malo dubljim džepom, i lagano to ide tako. Samo tu ljudi moraju shvatiti sa ovi sa dubljim džepom neće doći u kaštelu u studio apartman nego će tražiti hotel sa 4,5 zvjezdica sa milijun sadržaja. I to se isto događa privatni smještaj ide lošije pod navodnike a hoteli sve puniji.

Ono sto je zanimljivo je da čak i domaći turisti biraju sve vise hotele sto nam govori kako je privatni smještaj preskup. Tu ne mislim kao RTL na kuglicu sladoleda, nego privatni smještaj dolazi cijenom sve bliže hotelu plus ugostiteljstvo, sto to znaci zaključite sami vrlo je jednostavno da se apartman ne može usporediti sa hotelom. 

Jedno su naše želje, a drugo je realnost. Šta mi možemo ponudit bogatijim turistima koji žele malo glamuroznije ljetovanje?

Pržene lignje, lokanje po birtijama koje su svako 30 metara, more, sunce, šoping u Zare i razgledavanje povijesnih jezgara grada.

Uzmimo za primjer Split kao drugi najveći grad u zemlji i jedan od najvećih turističkih odredišta.

Nema vezova za velike jahte u centru, skupih dizajnerskih dućana, toplica, golf terena, aquaparka, tematskih parkova za djecu, raskošnih kockarnica, ima samo 1 restoran s Michelinovom zvijezdicom...

Ista je stvar i sa Dubrovnikom, Hvarom, Rovinjom itd. 

Ne možemo mijenjat klijentelu ako prvo ne prominimo sebe, odnosno našu ponudu.

Šta se tiče apartmana, svaka šuša na Jadranu je u svoju šupu stavila krevet, stol i televiziju i misli da to mirita 200 eura i da će turisti to plaćat.